Britanska psihoterapeutkinja Sue Stuart-Smith napisala je fascinantnu knjigu “Um kao brižno njegovan vrt”. Podsjećajući na književne i povijesne primjere dobrobiti od komadića zemlje pretvorenog u vrt, u knjizi iznosi i cijeli niz zapanjujućih podataka: uzgajanje biljaka u zatvorima smanjuje nasilje i povratak u zatvor, boravak u prirodi nam snižava krvni tlak već nakon nekoliko minuta a razine kortizola nakon pola sata, bakterije iz tla nam podižu razinu serotonina u mozgu, a boravak u gradskom parku jednom tjedno za sedam posto smanjuje slučajeve depresije među populacijom.

Mnoge negativne posljedice života u gradu proizlaze zapravo iz jednog temeljnog nesklada: ljudski se mozak razvio u okruženju prirodnog svijeta, a mi od njega očekujemo da optimalno funkcionira u neprirodnom urbanom okruženju u kojem ljudi danas obitavaju. Psiholog Erich Fromm vjerovao da su mnoge moderne bolesti povezane s gubitkom naše nesvjesne povezanosti s prirodnim svijetom, što dovodi do separacijske anksioznosti neprepoznatih razmjera. “Tlo, životinje, biljke još uvijek su čovjekov svijet”, napisao je, i “što više ljudska rasa izlazi iz tih primarnih veza, što se više otuđuje od prirodnog svijeta, to se više intenzivira potreba da se pronađu novi načini bijega od te otuđenosti.” Kažu na Najboljim knjigama.

Nisu Tomašević i Možemo! slovili kao izgledni pobjednici zbog svojih rezultata u ovome mandatu. Naprotiv, bili su neupitni favoriti usprkos dokazanoj nekompetenciji za vođenje grada. Predestinirani pobjednici bili su zahvaljujući izvrsnom PR-u koji ih portretira kao nepodmitljive borce za pravdu i ‘malog čovjeka‘, apsolutnoj naklonjenosti mainstream medija koji prešućuju njihovu ideološku zeleno-crvenu ostrašćenost. A onda su se dogodile Uskokove afere ‘Buje‘ (poznatija kao ‘uhićenje Mile Kekina‘) i ‘Hipodrom‘, koja bi mogla postati još neugodnija za Tomaševića i Možemo! praćene vrlo paničnim reakcijama njihovih prvaka i prvakinja… prema onome što se dosad zna o aferi ‘Hipodrom‘ – od isplate nepostojećih usluga iz gradskog proračuna do pranja tako zarađenog novca i vjerojatnog transfera gotovine pravim dobitnicima – na njoj Nobilo može servirati kaznene prijave, a Turudić uhititi ne samo Tomaševića već i cijeli Možemo! No nije samo riječ o tome da Nobilo navodno želi graditi 19 nebodera uza Savu, a Tomašević to ne dopušta. Možemo! očito nema smisla za krupno nekretninsko poduzetništvo (neki to zovu i građevinskom mafijom), u kojem se vrti velik novac. A novac u konačnici upravlja politikom. Višnja Starešina za Lider.

I dok Amerikanci i Japanci pojedu 300 do 320 jaja godišnje po glavi, Hrvati ih konzumiraju oko 210 – ipak dovoljno da industrijska proizvodnja jaja postane ozbiljan etički i ekološki problem. Kao odgovor na to, razvijaju se biljne zamjene za jaja, koje se temelje na proteinima iz mahunarki poput mungo-graha, lupine i vodene leće. Neke od najpoznatijih – Just Egg i Simply Eggless – uspješno oponašaju funkcionalnost jaja zahvaljujući dodacima poput biljnih ulja, prehrambenih guma i enzima RuBisCo.

No, unatoč napretku u teksturi i primjeni, okus je još uvijek kamen spoticanja – zamjene često imaju neželjene „zemljano-travnate“ arome zbog kompleksnih biljnih spojeva. Znanstvenici koriste fermentaciju i umjetnu inteligenciju kako bi optimizirali formule i eliminirali te okuse. Budućnost biljnih jaja je svijetla, ali sve dok ih ne možemo skuhati „na tvrdo“ i s njima se tuci za Uskrs, mnogima neće biti dovoljno dobra zamjena za „pravu stvar“. Igor Berecki za Bug.