Korisnici društvenih medija nisu kupci, nego proizvod: tvrtke poput Mete, koja danas posjeduje Facebook i Instagram, svoj vrtoglavi imetak duguju oglašivačima koji plaćaju kako bi se njihove reklame pokazale što većem broju korisnika. Ekonomija društvenih mreža stoga se kolokvijalno naziva ekonomijom pažnje, jer je jedina zadaća društvenih medija svoje korisnike što duže održati prilijepljenima za ekran. Newport potom ističe dva temeljna evolucijski opravdana psihološka poriva koji društvene mreže čine tako privlačnima – povremenu pozitivnu povratnu spregu i potrebu za društvenim prihvaćanjem.
Kad otvaramo aplikaciju kakve društvene mreže, katkad ćemo biti nagrađeni nama zanimljivim sadržajem, a katkad ne. Ako pritom objavimo vlastiti sadržaj, katkad ćemo dobiti evolucijski vrlo privlačne pozitivne reakcije svoje publike, a katkad sramotnu tišinu, što objavljivanje na Internetu čini vrlo primamljivim izazovom. Potreba za društvenim prihvaćanjem građena je desecima tisuća godina evolucije ljudske vrste, kad je potpora zajednice bila presudna za preživljavanje. Puko sudjelovanje na društvenim mrežama danas stoga stvara dojam prihvaćanja i pripadanja zajednici, dok apstinencija budi strah od otuđenja. Hana Samaržija za Ideje