„Doveo sam ti dječaka kojem si ti vječni heroj”, pokazao sam mu na klinca.
Vili se očito u ćeliji propeo na prste da odozgora bolje vidi svog malog obožavatelja.
„Hvala ti, dobri dječače… I ti si moj superheroj jer si me došao posjetit kad su me se svi zločesti ljudi odrekli”, razdragano će Beroš, nisam bio siguran hini li razdraganost kao što je hinio ljubaznost prema novinarima u doba korone.
Dječaka je toliko potresao susret sa svojim herojem u zatvoru da je svojim dječjim glasićem poviknuo:
„Ja ću vas spasiti, Vili! Moj tata stalno govori da ste sudjelovali u kriminalu, da ste stali na stranu zlikovaca. Ja mu ne vjerujem. Tata je i u koroni pričao stalno protiv vas, da sve lažete i obmanjujete narod.’’
„Tvoj tata je zločest i neodgovoran, to mu poruči, je li hoćeš?”
„Hoću, da, to mu i mama stalni govori.”
„Bravo, mali moj superheroju.
Bilo mi je muka slušati to kako trola klinca, pa sam se naglo ubacio:
„Tebe su djeca prva razotkrila da si mason. Crtala su te s masonskom maskom i plaštem. Glupavi puk mislio je da su te to nacrtali kao superheroja. Ali Isus progovara kroz djecu… Samo malobrojni su shvatili pravu poruku njihovih poruka, baš kao i one djece kojima se Gospa prikazala u Međugorju. Dakle, ti si mason, a masoni kroz čitavu povijest kuju svjetske zavjere. Jeste li ti kovao neku zavjeru?’’
Nova zgoda Nacionalne groupie.