BLOK umirovljenika zajedno (BUZ) održavaju na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića prosvjed pod nazivom “Protiv siromaštva”. Glavni zahtjev vladi je da ispuni obećanje i da prosječna mirovina bude 60 posto prosječne plaće, naveli su iz BUZ-a. Iz BUZ-a su ranije upozorili da oko 60 posto umirovljenika prima mirovinu koja je na liniji siromaštva ili ispod nje te da su tu posebno tzv. radničke mirovine, njih oko 940.000, od kojih gotovo 700.000 ima mirovinu manju od 550 ili 600 eura, što je ispod granice siromaštva. Ocijenili su i da glavni problem nije 13. mirovina ili formula za usklađenje, već formula za izračun mirovine koja je promijenjena 1999. do kada je prosječna mirovina bila 80 posto prosječne plaće. Od tada pa do danas prosječna mirovina se prepolovila. Index, N1, HRT

Prvog dana listopada obilježavamo Međunarodni dan kave

Nakon Drugog svjetskog rata mnogi Nijemci su nastojali da „obrišu” bivšeg diktatora, na primjer, ulice koje su nosile njegove ime, „Adolf-Hitler-Straßen”, brzo su preimenovane. Odrasla generacija koja je preživjela rat bila je zauzeta organiziranjem vlastitog života – obnovom kuća, nabavkom hrane, tugovanjem za članovima obitelji.

O svojoj ulozi u Trećem Reichu muškarci i žene nisu govorili. Nerado su ispunjavali upitnike o denacifikaciji, a većina je sebe smatrala samo „sljedbenicima“. Statistički Nijemac te generacije krivi Hitlera, Goebbelsa i Göringa za rat i zločine i oslobađa samog sebe odgovornosti.

Nitko javno ne priznaje krivnju i mnogi nacistički zločinci započeli su nove karijere u „Bonnskoj Republici” (Zapadna Njemačka). Obračun s nacističkim zločinima u početku su preuzeli saveznici: ponegdje su za Nijemce organizirali obvezne projekcije filmova o nacionalsocijalističkim koncentracijskim logorima i logorima istrjebljenja.

Izložba u bonnskoj Kući povijesti pokazuje kako su se četiri generacije Nijemaca skoro 80 godina suočavale s nacionalsocijalizmom. Svaka od njih je uronjena u politički i društveni kontekst tipičan za svoje vrijeme. Dokumentarni filmovi, novinski članci, fotografije i ankete ilustriraju duh vremena svake generacije. DW

1. Faza 0 – Prvi koraci:
   Održava se sastanak s gradonačelnikom i kreira strateški dokument za priuštivo stanovanje, zajedno s pravilnicima na lokalnoj razini.
2. Faza 1 – Prostorna analiza i model:
   Odabire se adekvatno zemljište, kreira projektni program zgrade i izrađuje studija izvodljivosti.
3. Faza 2 – Promocija i edukacija građana:
   Projekt se promovira, a građani sudjeluju u edukativnim radionicama o zadružnom stanovanju.
4. Faza 3 – Natječaj za dodjelu zemljišta:
   Definiraju se uvjeti i kriteriji za dodjelu zemljišta, a nakon toga se bira zadruga koja će graditi.
5. Faza 4 – Realizacija:
   Stambena zadruga osniva se i vodi projekt izgradnje zgrade, uključujući i financijske aspekte.
6. Faza 5 – Korištenje i upravljanje zgradom:
   Stanari i zadruga upravljaju zgradom i rade na njenom daljnjem razvoju.

Ovaj kompleksni proces ovisi o podršci jedinica lokalne samouprave, a stambene zadruge često pružaju povoljniju opciju stanovanja u usporedbi s tradicionalnim kupovanjem stana ili kuće. Savjeti

Stoltenberg je tijekom više od deset godina na čelu NATO-a bio hvaljen zbog svojeg smirenog vođenja ponekad podijeljenog Saveza. Norvežanin je pomogao da mu američki predsjednik Donald Trump ne okrene leđa, podržao je Ukrajinu osiguravši da NATO ne bude izravno uvučen u rat s Rusijom i pokrenuo je reformu obrambenih kapaciteta Saveza kako bi se mogao suočiti s Moskvom. Saveznici su tražili nekoga tko ima mnoge kvalitete kao i Stoltenberg i tko će nastaviti istim smjerom: premijera, s dobrim vezama, dugim iskustvom, dobrim adresarom… Zato je odluka pala na Nizozemca. Kao veteran koji je u Nizozemskoj 13 godina vodio složene koalicije, ima veliko iskustvo koje se može iskoristiti kako bi se zadržalo zemlje s različitim, i često suprotstavljenim interesima na istoj liniji. Poslovni

• Počela kopnena invazija na Libanon, vojska objavila snimku. Amerika zaprijetila Iranu, Biden izrazio nadu da će se Izrael smiriti (Index), novi cilj im je zapovjednik libanonskog ogranka vojnog krila palestinskog pokreta Fatah (N1), BBC: Povijest govori da je Izraelcima lako ući u Libanon, ali teško izaći (Index)
• Vakula: Jesen bi mogla biti kontradiktorna i ne previše ugodna (Index)
• Plenkovićev koalicijski partner Kajtazi tražio da se državnim novcem plati njegov kip u prirodnoj veličini i karate-pozi u Puli (Nacional)
• Tomašević se hvali prikupljanjem otpada: Građani nezadovoljni, kontejneri pretrpani (tportal)
• Bivši američki predsjednik Jimmy Carter slavi 100. rođendan, priprema se velika zabava (HRT)

I – šta ka­žem. Ka­kav je „Me­ga­lo­po­lis“. Kao što sam i pre­t­pos­ta­vio – odli­čan. Od­go­vor na pi­ta­nje: za­što se ni­je svi­deo be­lo­sve­t­skoj kri­ti­ci – na­ša, do­ma­ća, tek tre­ba da ka­že svo­ju reč – ta­ko­đe je jed­nos­ta­van: za­to što je odli­čan, ali ni­je za­ba­van i za­to što ne­će na­mla­ti­ti pa­re.
Da skra­tim pri­ču: „Me­ga­lo­po­lis“ je fi­l­m­ska pri­ča o kra­ju ci­vi­li­za­ci­je ko­ji se – za ra­zli­ku od re­gu­lar­nih di­sto­pi­ja – ne do­ga­đa, 2374, re­ci­mo, ne­go upra­vo sa­da. To je i ra­zlog „Me­ga­lo­po­li­so­ve“ ne­po­pu­lar­nos­ti. Ni­ko ne vo­li da gle­da svoj kraj.

Ko­po­la je me­ta­fo­ri­č­no po­ve­zao ago­ni­ju ri­m­ske ci­vi­li­za­ci­je sa ago­ni­jom ove u ko­joj ži­vo­ta­ri­mo, što od gle­da­la­ca (i kri­ti­ča­ra) za­h­te­va bar elemen­tar­no po­zna­va­nje Gi­bo­no­vog de­la „Opa­da­nje i pro­pa­st Ri­m­skog ca­r­stva“, što je, pre­t­pos­ta­vljam da pre­t­pos­ta­vlja­te, kra­j­nja re­t­kost, naro­či­to u Sr­bi­ji, u ko­joj se još vo­de ra­spra­ve o opa­da­nju i pro­pa­sti Mi­lo­še­vi­će­vog ca­r­stva, ko­je se ote­glo go­to­vo kao pro­pa­da­nje ri­m­skog.

Ko­po­la ni­je ak­ti­vi­sta, još ma­nje je­dan od le­gio­na bo­ra­ca pro­tiv ka­pi­ta­li­z­ma, ra­si­z­ma, fa­ši­z­ma i mu­če­nja imi­gra­na­ta i osta­lih bau­ka XXI ve­ka. Ko­po­la je ume­t­nik i ume­t­ni­č­ki ubed­lji­vo – re­di­te­lj­ski, sce­no­gra­f­ski i glu­ma­č­ki pe­r­fe­k­t­no – pri­ka­zu­je pro­ro­čan­stvo sa­da­šnjos­ti, ono­ga što se već do­ga­đa, ali što ni­je ta­ko efe­k­t­no kao u fi­l­mu, za­to što to što se do­ga­đa ne re­ži­ra Ko­po­la, ne­go ma­h­ni­ti klov­no­vi op­sed­nu­ti zgr­ta­njem pa­ra i mo­ći. Svetislav Basara

Japanska točnost je neprikosnovena, vlak stiže u sekundu. Na karti piše broj vagona, ulaznih vrata i sjedala, a čak i u velikim postajama ne stoji se više od minute za ulazak i izlazak putnika, kojih bude po 50. Ukoliko se želite s nekim zamijeniti za sjedala, čeka vas paprena kazna. Svaki treći član japanskog parlamenta potječe iz obitelji koja se profesionalno bavi politikom. To je u Japanu normalna pojava i ne osuđuje se kao nepotizam. Kao ljudi vrlo su pristojni, ljubazni i žele vam pomoći, i nikad vam neće reći ne (ali zato znaju imati pristojne izgovore ukoliko te žele odbiti). Za pristojan obiteljski život treba vam pola milijuna jena ili 3 tisuće eura. Goran Milić krenuo s novim putopisnim serijalom, sinoć na HRT-u.