Neki ljudi ne mogu popiti niti cijelu čašu crnog vina a da ih ne zahvati nagli napadaj snažne, pulsirajuće glavobolje. Novo istraživanje možda je otkrilo zašto… a možda i nije. Jedna od teorija je da se radi o – alergijama. Konkretno, na histamin koji se može naći u fermentiranim pićima poput vina. Jedno se vrijeme sumnjalo i na sulfite, no to je odbačeno jer se alergijske reakcije na njih ne manifestiraju glavoboljama. Problematičan je, kažu neki, miješanje alkohola s kvercetinom – koji se prirodno nalazi u mnogim vrstama voća i povrća te se koristi kao dodatak prehrani. No, autori ističu kako glavoboljama doprinose i količina konzumiranog alkohola, individualna preosjetljivost, kao i dehidracija, koja je jedan od najčešće zapostavljenih uzroka akutne glavobolje i sutrašnjeg mamurluka. Bug

Ako smo sve do skorih događaja i mogli misliti da se Hrvatskoj ne može dogoditi autokracija nalik onoj koju Srbija upravo ima šansu početi dokidati, sve ono što se događa, manje-više u kompletnom periodu, sad već višegodišnje vladavine Andreja Plenkovića kao premijera, s naglaskom na posljednjih godinu dana, svjedoči o tome da je i Hrvatska došla na korak od autokracije jednog čovjeka i od nje je udaljena tek jedne izbore. One koji će se održati sljedeće godine. Jedini pak način da on ostane na vlasti, barem ako je suditi po sadašnjim rejtinzima i trendovima, jeste taj da formira koaliciju HDZ-a, još desnijeg, nepojmljivo nacionalističkog Domovinskog pokreta i stranaka nacionalnih manjina. A ako stvarno raspored glasova bude takav da mu ovo preostane kao jedina opcija, odgovornost Milorada Pupovca i SDSS-a bit će ogromna. S jedne strane će imati izbor ulaska u Vladu sa otvoreno antisrpskom strankom koja mu je pod fizičkim prijetnjama nedavno de facto zabranila dolazak u Vukovar, dok će s druge strane ostati potpuno nezaštićeni pred nasiljem s kojim će se sasvim sigurno i on i srpska zajednica suočiti, bude li onaj presudni faktor koji će prevagnuti da se vlast u Hrvatskoj promijeni. Dragan Markovina za Peščanik.

• Tri izraelska taoca koja su greškom ubili pripadnici Izraelskih obrambenih snaga (IDF) u rukama su držala improviziranu bijelu zastavu, rekao je izraelski vojni dužnosnik. Početna istraga incidenta pokazala da je na taoce pucano protivno izraelskim ratnim pravilima (Index)
• Globalna potražnja za ugljenom 2023. godine je dosegla rekordne razine, prednjače Indija i Kina (Forbes)
• Šef Hrvatskog novinarskog društva upozorava na novu aferu: spomenuo slučaj s Glasom Istre kojeg želi kupiti tvrtka u blokadi koja je financirala kampanju Damira Habijana, a vlasnici su povezani s Vladimirom Šeksom (N1)
• Vučić je svuda, ali SNS ipak može izgubiti izbore – iako je SNS i dalje pojedinačno najjača stranka, u Beogradu mogla bi ostati iza liste „Srbija protiv nasilja” (DW)
• Zrinka Pavlić o filmovima koji su obilježili 2023. godinu: Od Barbenheimera preko dobrih domaćih filmova do horora i europskih naslova (tportal)

Jonathan Glazer se i u svom prethodnom filmu „Under the Skin“ bavio svjetovima, odnosno upoznavanjem našega svijeta, doduše na apsolutno univerzalnom antropološkom nivou, koristeći „tropu” vanzemaljke poslane na istraživačku misiju kroz koju ona (i mi s njom) upoznajemo ljudsku vrstu. Od tada je prošlo deset godina koje je filmaš potrošio na kratke, namjenske i video-uratke, sve vrijeme istražujući temu Holokausta, njemu – potomku preživjelih – izuzetno blisku. Zapravo je uspio pronaći jedan novi kut kako temi prići i kako ju obraditi na način koji može djelovati hladno, intelektualno i čak proračunato, ali ipak ne bez emocija. U „Zoni interesa“ je apsolutno svaki detalj na mjestu i to je najvjerojatniji razlog zašto je, i bez ijedne eksplicitne scene nasilja, ovo jedan od najstrašnijih horor filmova ikada, kaže Marko Stojiljković za Lupigu. Osvrt ima i Kulturpunkt (Glazer predstavlja “obične ljude” kao utjelovitelje banalnosti zla), a film komentiraju i na Forumu.

Prošle subote – istoga dana kad je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu objavilo kako se odbacuje kaznena prijava protiv liječnika koji su Vladimira Matijanića ispratili u smrt – naši su “nestašni dečki” sletjeli na zagrebački aerodrom dočekani bengalkama, a premijer Plenković javno se pohvalio kako se zahvaljujući naporima njegove vlade “događa proces bez presedana”. Sustav, ukratko, funkcionira. A “naši nestašni dečki” vratili su se kako su i otišli. “Jebat ću ti majku”, rekao je jedan vidjevši na aerodromu snimatelja jedne nacionalne televizije. “Šta snimaš koju pičku materinu?” rekao je drugi vidjevši reportera s fotoaparatom. “Ma boli me kurac, ajde bježi od mene!” rekao je treći kad ga je novinar pitao kakav je osjećaj vratiti se kući. To su, eto, građani kakvi mogu računati na pomoć Države i Sustava u svako vrijeme i na svakom mjestu, čak i hiljadama kilometara daleko, čak i u zatvoru, čak i vikendom. Vladimir Matijanić bio je u svom podstanarskom stanu, teško bolestan i zaražen koronavirusom. U Splitu nije dobio ni hospitalizaciju, ni pregled, ni lijek, ni intervenciju Hitne pomoći. “Naši nestašni dečki” u Grčkoj su dobili i inzulin, i senzore za glukozu, i jamčevine, i putne listove, i troškove za povratak u Hrvatsku. Sve po zakonu, propisu, protokolu i etici.”. Boris Dežulović za Novosti.

Gravitacijska sila crnih rupa toliko je jaka da joj ništa ne može pobjeći; znači li to da bi njihovu ogromnu snagu jednoga dana mogli koristiti kao izvor energije? Teoretski i to je moguće, tvrde kineski znanstvenici. Oni u radu koji objavljuje časopis Physical Review D nude ne samo jedan, nego dva načina na koji bi se crne rupe jednom mogle koristiti kao izvor energije. U prvom hipotetskom scenariju oni bi u crnu rupu ubrizgavali masivne, električki nabijene čestice sve dok ona ne počne odbijati sve dodatne naboje. U skladu s Einsteinovom teorijom opće relativnosti, koja kaže da se masa može tretirati kao ekvivalent energiji, raspoloživa energija crne rupe bila bi iz kombinacije električnih naboja ubrizganih u njega kao i mase tih električnih naboja. Istraživači su izračunali da bi baterije crnih rupa mogle pretvoriti oko četvrtinu unesene mase u energiju u obliku električnog polja. Time bi učinkovitost baterije bila oko 250 puta veća od učinkovitosti atomske bombe. Znanstveni pregled tjedna donosi Bug.

Iz nekog neobjašnjivog razloga uvijek se pred Božić javim svojoj bivšoj curi Stojki. Možda ima veze s tim što sam s njom izgubio nevinost, pa osjećam prema njoj neku vrstu zahvalnosti koju podsvjesno imam potrebu iskazati joj u predbožićno vrijeme. Dogovorili smo se naći pred knjižarom na Trgu. Neugodno me iznenadilo kad je sa sobom dovela nekog tipa u zelenoj spitki. Niti malo sretniji nisam bio kad sam iz Stojkine i njegove priče shvatio da je on jedan od Bed Blu Bojsa koji su pušteni iz grčkog zatvora. Iz smeđeg kontejnera za biootpad izvadila je dvije smeđe vrećice pune raspadnute hrane. Jednu je gurnula Bojsu u ruke kao bengalku. Onda je biovrećicu bacila na onaj mural što je gradonačelnik dao da se izradi na uglu Tesline i Masarikove. One neke mačke u šarenim bojama. “Evo da vama ekipi iz centra malo zasmrdi ko nama u Novom Zagrebu s Jakuševca! Vaše smeće iz centra donose tamo nama na smetlište.” Vikala je Stojka, što je razljutilo Možemovce. Intervenirala je policija i ponovno uhitila nesretnog Boysa, povratnika iz Grčke. Nacional

Aleksandar Vučić je u stotinama sati televizijskog programa u aktualnoj izbornoj kampanji, u kojoj uopće nije kandidat, u jednom trenutku potegnuo bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Poentirao je tvrdnjom kako je Bandić „bio Albert Einstein, i za ove i za mnoge druge“. Pitaj boga koje su sve ajnštajnluke njih dvojica razmjenjivali (osim „Beograda na vodi“ i „Zagrebačkog Manhattana“) ali postoji jedan koji nije iz prve uočljiv, ali sigurno nije baš sasvim slučajan. Kad je Milan Bandić osnovao svoju stranku, nazvao ju je – nesukladno pravopisu – „Bandić Milan 365“. Zašto prvo prezime pa ime? Pa zbog abecede! Budući da se stranke na izbornim listićima nižu abecednim redom, Bandić Milan je po sili zakona morao biti red i broj 1 na listi, dok bi lista Milana Bandića bila znatno niže, pa bi ponekom neukijem biraču ruka mogla štogod pogrešno zaokružiti. Iz identičnog je razloga, potpuno sam uvjeren, i Aleksandar Vučić ‘posudio’ svoje ime za početak naziva izborne liste. I on mora biti prvi i jedini. Renato Baretić za tportal.

• Plenković o aferi zbog koje je smijenio Filipovića: Umrla je, Habijan ju je potopio (N1, Index)
• Drastičan pad proizvodnje plina u RH: uvoznog četiri puta više od domaćeg (Danica)
• Plenković i Obuljen Koržinek prešutjeli da je IHRA preporučila uvrštavanje Jasenovca na UNESCO-ov popis (Nacional)
• Infografika: Hrvati su treći u Europi po vlasništvu nekretnina u kojima žive (HRT)
• Najbolja europska skijališta za 2024: Lech (Austrija), Avoriaz (Francuska), Verbier (Švicarska), Alta Badia (Italija), Riksgränsen (Švedska) (tportal)

Stanovnici Hrvatske propuštaju uzeti gotovo 620 milijuna eura. Proces konverzije bio je najintenzivniji krajem prošle i početkom ove godine, a nastavio se vrlo umjerenim tempom. U posljednja četiri mjeseca iznos gotovine kuna smanjen za nešto više od pola milijarde, ali to se uvelike pripisuje činjenici da su tijekom ljeta zaostale kune vraćali strani turisti koji su se vratili u Hrvatsku. Kada se zasebno razmatraju novčanice i kovanice, podaci HNB-a pokazuju da je u sustavu i dalje 12 posto novčanica i čak 75 posto kovanica. Ako je od oko 3 milijarde kovanica kune u sustavu i dalje njih 2.24 milijarde, čini se da je za te svrhe osigurana vojarna Croatia prilično prazna. Index, Jutarnji

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Grad Zadar prošle je godine privukao 913 ljudi više nego što ih se odselilo, a domaće ljude to nimalo ne čudi. ”Pa Zadar je jedna od najboljih destinacija”, kažu. Smatraju i kako je grad po mjeri čovjeka. U gradskoj upravi smatraju da je ono što privlači ljude dobra gospodarska i poduzetnička klima, novi vrtići i škole te sigurnost, no ono što odbija visoke su cijene nekretnina. Gradonačelnik napominje i kako bilježe rekordnu zaposlenost u gradu, a budući da se bilježe problemi s nedostatkom radne snage, veseli ga da se ljudi odlučuju doći živjeti u Zadar. Poslovni

Tijekom ratnih godina, HDZ je pod vodstvom svog osnivača Franje Tuđmana koristio ratno okruženje za konsolidiranje vlasti. Među prvim potezima bilo je preuzimanje kontrole nad medijima. Javni medijski servisi HRT i Vjesnik postali su glasila Tuđmanovog autokratskog režima, a Slobodna Dalmacija, Glas Slavonije i Večernji list dobili su nove vlasnike, redom tajkune bliske HDZ-u. Ključni akteri bili su Miroslav Kutle i Ivić Pašalić. Pašalić je bio upleten i u tzv. “aferu Grupo”, tajni plan koncentracije vlasništva na radijskom i televizijskom tržištu, čiji je plod bilo i osnivanje Nove TV, a u tajnosti je bio upleten u privatizaciju Večernjeg lista. Kutle je, pak, po stranačkoj liniji 1993. dobio vlasništvo nad Slobodnom Dalmacijom u još jednom privatizacijskom procesu upitne legalnosti, a sve donedavno je ostao tajni vlasnik mreže hrvatskih radijskih postaja prije Zorana Pripuza. Sa starim navikama HDZ je nastavio i kad su se 2003. vratili na vlast pod vodstvom Ive Sanadera, koji je zadobio naklonost Jutarnjeg. Zatim, tu je afera Fimi-media, a uz HDZ su vezani počeci Bujice, koja im je kasnije okrenula leđa. Faktograf

Javna je tajna da su narodnjaci u Hrvatskoj itekako slušani, da su im digitalne platforme za glazbu pored one već postojeće priskrbile i posve novu, generacijski, klasno i socijalno raznovrsniju publiku, a da za značajan dio milenijalskih i zumerskih naraštaja slušanje folka predstavlja vid bunta protiv terora “čiste” nacionalne kulture i pripadajućeg malograđanskog ukusa. Aleksandra Prijović bi bila nešto kao Ceca bez Cece: folk diva za 21. stoljeće, koja obećava provod u sadašnjosti neopterećen avetima mračne prošlosti. U tom smislu ona predstavlja novu generaciju, priliku za reset te obećanje užitka bez krivnje. To osobito dolazi do izražaja kad je riječ o publici iz Hrvatske, i to napose onoj mlađoj, odrasloj u klimi u kojoj je sve što dolazi iz Srbije a priori suspektno – a “cajke” još dvostruko suspektnije. I obožavatelji i denuncijanti, naime, u Prijović bi pronalazili prauzor folk pjevačice, svojevrsnu idealtipsku cajku. Umjerenost i odmjerenost njene muzike, tekstova, stava, nastupâ i javne persone smještaju je u zlatnu sredinu. Novosti

Zdenko Franjić je ikona rock n’ rolla na Balkanu. Krajem osamdesetih godina osnovao je jednu od prvih nezavisnih izdavačkih kuća u Jugoslaviji – “Slušaj najglasnije”. Kroz njegov label otkriveni su brojni bendovi i glazbenici, od Majki i Satana Panonskog do The Bambi Molesters, Damira Avdića, Gori Ussi Winnetoua… Zdeni nije padalo na pamet da se bavi poslom. Njemu je bilo stalo da se dobro zabavi i da bendovima pruži priliku. Iz Zdenine radionice će poteći na stotine i stotine muzičkih albuma, knjiga, stripova, a da taj čovjek nikad ni s kim nije potpisao ugovor. Sve je bilo frendovski. Doduše, nešto kapne i od gaža koje skupi kao Lutajući DJ Zdena. Od početka do danas – isto. Štand, crna kožna torba puna dinamitnih rifova pa od koncerta do koncerta. Samo entuzijazam, samo ljubav, samo underground. Zdenko Franjić. U našoj muzici i oko muzike nema bolje priče od njegove. Lupiga

Amazon pokreće Your Books, vlastitog konkurenta Goodreadsu

• Pobjeda Rusije imala bi katastrofalne posljedice ne samo za Ukrajinu,već i za SAD i NATO, što pokazuju i karte (tportal)
• Dramatično upozorenje Njemačke: Europa se mora naoružati, imamo manje od 10 godina (Index)
• Što će biti s mirovinama? “Drugi stup je u dubokoj krizi, ne može ojačati” (N1)
• Ništa od produljenja roka dvojnog iskazivanja cijena (Jutarnji)
• Meso gurmanima omiljene fajferice zaštićeno u EU, a farmeri i partneri Domagoja Vide šire biznis kod Donjeg Miholjca (Forbes)
• Pogledajte koliko će rasti plaće po gradovima od 1. siječnja zbog ukidanja prireza. Točnije, rast će neto plaće, dok će općine i gradovi uzimati manji dio bruto plaće (Index)

Evolucijski gledano, obuća je relativno nedavan izum. Smatra se, na osnovi arheoloških istraživanja, ali i promjena u strukturi kostiju stopala, da je Homo sapiens počeo koristiti obuću prije nekih 50 000 godina (odjeću puno prije). Čini se, stoga, da su odlučujuću ulogu odigrala dva istovremena događaja – dolazak nove ljudske vrste u Euroaziju, izuzetno kreativne i vješte u izradi oruđa te znatno zahlađenje u razdoblju koje obično zovemo ledeno doba. Tako, iz prijeke nužde, nastaje prva obuća, vjerojatno omatanjem kože i krzna oko stopala, a pred nekih 40 000 godina dobiva i pravi tvrdi đon. No, najstariji očuvani primjer obuće su sandale pronađene u Kaliforniji. Kad smo kod sandala, tu imamo malu jezičnu zavrzlamu. Riječ dolazi od latinskoga sandalium, što pak potječe od grčkoga sandalion, umanjenice od sandalon, riječi i za tip obuće i za ribe plosnatice. No, u Europu ta riječ dolazi tek u 14./15. stoljeću, a označava najskuplje drvo, za razliku od prethodnog latinskog naziva, koji označava riječ “dno”. Sat lingvistike

Čuo sam jednom jednu kafansku teoriju o poreklu budalaste sintagme „sviranje qwrzu“ – koja seže natrag u otomanska vremena – ali sam je odbacio kao obično sviranje qwrzu. Kužite, stari moji. Ne vredi tražiti qwrčevu logiku. Kako, recimo, objasniti zašto se stavovi „baš me briga“ i „ne hajem“ sažimaju u efektnije „boli me qwrz“. Idemo dalje, iako ne sasvim „doqwrza“. Koliko ste samo puta čuli da neko nije posrnuo, iznemogao, nego da je „otišao u qwrz“ (kao npr. svi mi). I koliko ste puta u takvim zgodama čuli komentar da to nije nikakva šteta jer dotični ionako nije bio „ni za qwrz“. Već je opšte qwrčevo mesto – koje je gotovo istisnulo pristojnu reč iz upotrebe – da ćete kad neko nekom protivreči ili mu prkosi čuti da mu rečeni „ide usqwrz“ jer je – šta? – previše qwrčevit. Bilo bi pogrešno da našu današnju kolumnu shvatite kao žalopojku nad dobrim starim vremenima pristojnosti, koja su uostalom puka fikcija jer je qwrčev vokabular nasleđen iz drevnih vremena, mada je nesporno da je poslednjih decenija unapređen. Svetislav Basara