Cijela nacija do posljednjeg Hrvata znala je o kojoj koli je riječ, baš svi osim tragično neobaviještenih hrvatskih novinara, koji su se siroti živi polomili javljati kako se osnovano sumnja na proizvode “jedne renomirane kompanije”, ili preciznije napitke iz asortimana “stanovite multinacionalne korporacije”, konkretno vodu, sokove i kole punjene u hrvatskim pogonima “jednog od vodećih svjetskih proizvođača bezalkoholnih napitaka”. Koja to, međutim, kompanija truje ljude po Hrvatskoj, koja je to točno voda, koji sok, koja kola? Koja kola? Kako koja. Da je, recimo, bila neka manje renomirana, multinacionalna i vodeća – da je bila bilo koja kola, a ne Ta i Ta – vjerojatno bismo znali. Ovako je bila samo Kako Koja. Cijela Hrvatska znala je Kako Kola pouzdana priča o otrovnim napitcima Kako Koje kompanije, svi su govorili o trovačima iz Kako Koje, samo su hrvatski mainstream mediji hodali po jajima. Nisu se tako hrvatski mediji onomad, recimo, polomili sakriti identitet glavne junakinje uzbudljive istraživačke priče “Romkinja četrdeset dva dana prisiljavana na seks!”, uzorno potkrijepljene punim identitetom žrtve i bogato ilustrirane fotografijama nesretne žene. Boris Dežulović za Novosti.