A kaj je on, bogec, tu kriv?
Nacionalna groupie: Mišolovka za Zorana Ferića
Prolazio sam Martićevom. U onoj piceriji pored Bukse sjedio je za stolom pisac Zoran Ferić. Rezao je komad pice. Sam Bog mi ga je poslao, pomislio sam. Ušao sam u piceriju, prišao Feriću, predstavio sam mu se: “Vjerojatno znate tko sam, radim ono što ste vi nekad, pišem kolumne u Nacionalu. Plus objavio sam četiri knjige, dobio sam prilično dobre kritike…” Ferić je kimnuo. “Želim se učlanit u vaše Društvo pisaca. Ne mislim plaćat nikakvu članarinu. Vi ste predsjednik tog društva, vi mi sredite te glupe formalnosti, ne mogu ja na to gubit vrijeme. Drugo je da me odmah pošaljete u neku spisateljsku rezidenciju u Pariz. Poslije hoću vidjet Japan i ostale egzotične zemlje. Hrpa hrvatskih piskarala naputovala se, vidjela svijeta na račun Društva pisaca, sad hoću ja! ” Ferić je ispustio nož, vilicu. “Što se tu derete? Vi kao da meni nešto prijetite?” “Ništa vam ne prijetim, samo vas želim upozorit: ako ne ispunite moje uvjete, napravit ću vam pakao u Društvu pisaca. Feminističke spisateljice, novinarke uzele su vas na zub.” Svirac se u novoj zgodi namjerio na Ferića, možda ga inspiriravši za novi roman kojim bi okajao grijehe za sudjelovanju u nedavnoj promociji knjige u Rijeci.