“Dobar dan, djeco. Krešo, zašto se nisi obukao? Ne možeš hodati okolo u kupaćima, japankama i s ruksakom na leđima? Jesi napušen?” “Poslao me tata.” “Što hoće moj sin?” “Moraš mi ti kupiti bilježnice i pernicu i još ne znam što jer tata nema love.” “Razgovarat ću s njim, ima vremena.” “Nema.” “Kako nema, koji smo mjesec?” “Danas nam je bio prvi dan škole.” ” Već je počela škola, bože kako vrijeme leti? Krešo! Gdje ti je odjeća? U ruksaku?” “Ne. Bio sam u školi.” “U kupaćima i gol do pojasa si bio u školi?” “Da.” “I nisu te izbacili?” “Teta, on može takav jer on ne provocira jer je on dečko.” “Kako se ti zoveš?” “Meriblumen, ali me svi zovu Marija.” “Marija, zašto si ti u pidžami u ovo doba dana?” “Zato da ne provociram.” “Krešo, o čemu govori Marija, djeco, jeste li vi drogirani, recite mi, neću širiti dalje…” “Nona, ti nikad ništa ne kužiš, nikad! U našu školu dečki mogu ići u gaćama do kurca jer su dečki. Cure smiju u hlačama do koljena jer one u prekratkim gaćama provociraju.” “Marija, zašto nisi profesoru rekla da je provokacija u oku promatrača?” “Pa da mi zapiše bilješku pa da mi na kraju godine da dva pa da se ne mogu upisat u gimnaziju pa…” “I što ćeš, curo, čitave godine ići u školu u pidžami?” “Ne, kad zahladi stavit ću skafander.” Rudan