Kao spin-off nekog romana
Jergović: Dani kada smo obnovili saznanja o odgojnim funkcijama noža
Heroizacija navijača, koje se prethodno nazivalo huliganima, vezivanje dostojanstva, časti i integriteta zajednice za njihovu sudbinu samo je prividna, te na neki način i virtualna, takva da od te heroizacije nitko neće imati koristi. To su prvi mogli osjetiti roditelji tih hrvatskih građana koji su u grčkim zatvorima. Iz njihove perspektive, sve su to njihova djeca. Čuvši da se o njima već govori kao o “našim dečkima”, ali i da su se javnost i političari verbalno senzibilizirali za to što su “naši dečki” završili u grčkim zatvorima, roditelji su se pojavili u javnosti. I istog trenutka doživjeli prezir javnosti: one lijevo-građanske, koja im po logici stvari nije bila sklona, jer se i sami pomalo osjećaju kao dio “ljudskog smeća”, kojemu treba zadati poneki “odgojni ubod”, ali i one većinske, hladne i bešćutne javnosti, koja je istovremeno solidarna s nekim imaginarnim hrvatskim navijačima dok god divljaju po Ateni, ali će zlurado uživati u stradanju svakoga od njih, jer će to stradanje samo dodatno potvrđivati hladni i bešćutni, a pravednički gnjev te i takve javnosti. Tako su se roditelji hrvatske djece zatočene u Ateni suočili s tom strašnom i zbunjujućom istinom da nikome do te konkretne djece nije stalo. Miljenko Jergović za svoj blog.