Od Nedjeljom ujutro do Lupi petama
Jergović: Jasenko Houra ili zar ima još nekog tko nije shvatio da oduvijek postoje dva Prljava kazališta
Ali ne u isto vrijeme. Ono prvo sačinjavala su petorica klinaca, koji nisu znali svirati. Nisu imali ni pjesme. Ali su imali stav i imali su već stvorenu legendu o sebi. Tri su temeljna benda jugoslavenskog punka: Pankrti, Parafi i Prljavo kazalište. Pankrti su imali ideologiju, Parafi su bili dada i zenitizam. Prljavo kazalište imalo je stav i legendu. Jedini istinski storytelling našeg punka bio je Hourin. Pa je zanimljivo i zagonetno kako je kasnije izgubio taj dar pripovjedača. Sljedeći album, godinu kasnije, donio je odustajanje od punka. Muzičari su pomalo već naučili svirati, Houra je otkrio ska ritam. Taj drugi Houra neće biti promatrač s gradske periferije, dobar promatrač s rudimentarnim lirskim darom. Njegov talent bit će u pronalaženju uzora i u vještom suobražavanju s njima. Nakon Springsteena u neka će se doba pojaviti U2: Houra će u njihovoj himničnosti i himnofiliji prepoznati nešto što bi se efektno moglo primijeniti na Hrvatsku. Pa je stigao rock za uredno starenje, a stigli su i narodnjaci. Onaj prvi Jasenko Houra htio je biti trubadur iz Dubrave, i trudio se lice grada prikazati iz predgrađa. Miljenko Jergović