Filigranski pripovjedački rad kojem današnja (ne samo srpska) kultura nije dorasla
U povodu smrti Davida Albaharija: Tamo gdje se povijest mrvi i raspada, počinje književnost
Odlazak Davida Albaharija je gubitak za svjetsku, a onda i za regionalnu i srpsku književnost. Studirao je anglistiku u Zagrebu, a najveći dio života radio kao urednik u izdavačkim i medijskim kućama te kao prevoditelj u Beogradu. Od 1994. do 2012. živio je u Kanadi. Odrastao je u židovskoj obitelji, što će znatno utjecati i na njegovu književnost i društveni angažman. Albahari nije samo tematizirao stradanja Židova i holokaust – kao npr. u remek-djelu, romanu “Gec i Majer” – već je u književnosti izvanredno dojmljivo upozoravao na „banalnost zla“, psihološku i društvenu uvjetovanost zločina i etička posrnuća pojedinca. U javnom djelovanju protivio se svakoj nacionalnoj i vjerskoj isključivosti, autoritarnoj politici i dehumanizaciji. Bio je majstor pripovijedanja i vrhunski stilist – vjerojatno jedini istinski nasljednik Danila Kiša u srpskoj prozi koji je iz knjige u knjigu pronalazio i formu, i jezik, i glas kojima će svoju priču učiniti jedinstvenom. Kritika-HDP /Jutarnji /Peščanik