Autentičnost, dosljednost, nepotkupljivost, literarna genijalnost
Sjećanje na najveću: Iz Dubravkine krojačnice
Vrhunska književna krojačica i majstorica pripovijedanja. Prijateljica gubitnika, otpadnika i sanjara, suvišnih ljudi, egzilanata i migranata. Baba Jaga i meni najdraža vještica. Lisica i triksterica. Osnivačica „Crvene škole“. Sjetna nostalgičarka. Spisateljica bez brnjice. Divna gošća koja kvari štimung na jeftinim kulturnjačkim karaokama. Prvakinja persiflaže i reciklaže. Obožavateljica starih filmova i najpronicljivija kritičarka suvremenih fenomena. Tko još? Ona koja je svoju metlu zaradila posve sama. Ona koja je ženama dala književni glas. Ona koja je ostala vjerna svojoj „nedeformiranoj optici“ i nije se, nakon svega, dala potkupiti nagradama i hvalospjevima. Ona koja je pamtila ono što su 1990-ih naredili da se zaboravi. Ona čijem brzom oku nije mogao promaći nikakav nacionalizam i koja je uistinu afirmirala književnost izvan okova nacije. Ona koja je imala snage nikome ne pripadati kako bi mogla biti bliska sa svima koji ne žele svijet mjeriti kratkim, konzervativnim aršinima. Sve to i mnogo više, sve to na bezbroj mogućih načina – bila je Dubravka Ugrešić, piše Katarina Luketić /Tportal I link na Dubravkine eseje, intervjue, članke dostupne online. Da ju bar tako, individualno, sačuvamo od kolektivnog zaborava i državnog ignoriranja.