“Vrijeme je to početka velike ekonomske krize i društvenih previranja u jugoslavenskoj državi. U tom periodu umrla su trojica dugogodišnjih političkih vođa: Kardelj, Tito, Bakarić, kao i neupitni intelektualni autoritet Miroslav Krleža. Poskupljenje nafte na svjetskom tržištu i rast kamatnih stopa dovodili su jugoslavensko društvo do ekonomskog kolapsa. Vrijeme je to nestašice velikog broja robe široke potrošnje, posebice benzina, što je uzrokovalo poznatu vožnju par-nepar. Budući da se društvena kriza navodi kao glavni krivac za raspad tadašnje jugoslavenske države, zanimljivo je usporediti neke brojke, npr. 1980. Jugoslavija je imala oko 23 milijuna stanovnika i vanjski dug od otprilike 20 milijardi dolara, približno 870 dolara po stanovniku. Današnji vanjski dug Hrvatske iznosi oko 45 milijardi eura, što na 3,87 milijuna stanovnika iznosi približno 11.600 eura, odnosno dolara po stanovniku. Uz to treba napomenuti da su svi potencijali SFRJ bili u vlasništvu građana, a znamo što je sve danas u vlasništvu stranaca. Za cjelovito razumijevanje tadašnje ekonomske krize Jugoslavije svakako bi valjalo pročitati bestseler o nafti i geopolitici, knjigu “Stoljeće rata” novinara i nezavisnog istraživača Williama F. Engdahla”, piše Đuro Tadić, nekadašnji direktor CDD-a, izdavača kultnog omladinskog lista Polet. Lider