Danas je pedeset milijuna ljudi diljem svijeta zarobljeno u modernom ropstvu – što je tri i pol puta više nego u svih tristotinjak godina transatlantske trgovine robljem. Većina slučajeva prisilnog rada – 86 posto – pronađena je u privatnom sektoru u industrijama uključujući proizvodnju, građevinarstvo, poljoprivredu i kućanske poslove. U ovu istu košaru, u kojoj tzv. jeftinu radnu snagu nabavlja Katar, nedavno je posegnula Hrvatska. Agencija HR Bridge tvrdi da “nije nikakav problem omogućiti koliko god treba radnika”. Napominju i da ne uzimaju proviziju od poslodavaca (čija je jedina obveza osiguravanje radnih dozvola), već zarađuju od viza u Aziji (što god to značilo). Što se tiče plaće, ističu da će “netko pristati na 500 eura, a netko će čekati 700”. Usto, agencija ističe da “ovi ekstra povoljni zaposlenici obično traže rad od 10-11 sati dnevno, šest dana u tjednu”. Kad smo pitali za bauštelce, ponudili su nam iskusne radnike koji su “iskustvo skupljali po arapskom svijetu, konkretno u Saudijskoj Arabiji i UAE-u” gdje se “dobro stječe iskustvo na gradilištu”. Jedini minus je što poslodavac mora osigurati smještaj, a hrana je za radnike, kažu, “lijepi bonus”. Slobodna