Bila sam svojevrsna Milena, samo što nisam mirisala na jabuke
Lidija Deduš: Kurcobolja
I sad dolazim do onoga što bih htjela ovim tekstom reći. Biba, kojoj se nije sviđala moja njuška, radi u samoposluzi u koju ponekad odlazim nakon posla, ali se redovito pravim da je ne poznajem. Još uvijek me sram što bih mogla biti manekenka kojoj treba složiti facu, iako znam da Biba, ne samo da se ne sjeća tog razgovora, nego nema pojma ni da smo se nekad u životu poznavale. Neki su ljudi, jednostavno, stvoreni za samopouzdanje i ono im oduvijek dobro stoji. Moje samopouzdanje više sliči na loše ofarbane zidove s kojih se cijedi boja. I tako je bilo sve dok nisam, valjda s godinama i iskustvom shvatila da me, u stvari – boli kurac. Kurcobolja je divna ljudska osobina, ako ne uključuje nanošenje boli i nepravde drugima. Ona dolazi s godinama i, najčešće, iznenada. Čovjek odjednom postane svjestan da ga boli kurac hoće li netko kritizirati njegov izgled i rad, hoće li mu netko zakerati što umjesto ašova mlati knjigom, što spava do deset… Kurcobolja nije boljka, ona je lijek, njome se liječi manjak samopoštovanja. Lupiga