Don Quijote s perom. Novinarski pitbul terijer. Beskompromisni feralovski komandos
Boris Dežulović: Bolji svijet Vladimira Matijanića
Vlado – tvrdoglava i jezičava svađalica, otrovni pauk s društvenih mreža, novinarski pitbul terijer i beskompromisni feralovski komandos bez dlake na jeziku, koji je popu svaki put rekao “pop”, a kretenu “kreten” – teško bolestan, večer prije nego će umrijeti, s dežurnim liječnicima i dispečerima hitne pomoći razgovara kao sa šalterskim službenicama ili slučajnim prolaznicima. “Dobra večer, ispričavam se”, kaže Vlado šesnaest i pol sati pred smrt. “Dobra večer, molim vas malu pomoć”, kaže nazvavši hitni infektološki odjel. “Dobra večer, ja se ispričavam što vam smetam”, kaže na koncu nazvavši dežurnog liječnika. Nikad niste čuli nekog tako teško bolesnog da se uljudno ispričava kad zove bolnicu ili dežurnog liječnika, čovjeka dakle školovanog, zaposlenog i plaćenog samo zato da mu bolesni ljudi smetaju. Ja sam u životu poznavao samo dvojicu tako pristojnih ljudi. Jedan se zvao Predrag, drugi Vlado. U Vladinom izmaštanom svijetu novinari i doktori nemaju “prijatelja”. U njegovom utopijskom boljem svijetu liječnici i novinari na istom su poslu: jedni liječe ljude, drugi liječe društvo. Istinski herojska smrt Vlade Matijanića ne znači da je takav svijet nemoguć i neostvariv. Vladina smrt, naprotiv, znači da je takav svijet zapravo jedini moguć. Vladin bolji svijet nije samo jedan od mogućih svjetova, makar i samo najbolji od svih, već jedini koji uopće ima smisla. Boris Dežulović