Višednevni štrajk rudara iz sedam rudnika u BiH razotkrio je agoniju u kojoj tamošnji rudari već godinama žive i rade zbog nesposobnosti i nezainteresiranosti vlasti da riješe njihov status. Koristili su se i spinovi u pokušaju da rudare ocrne u javnosti kao krivce za eventualnu krizu snabdijevanja električnom energijom koje bi, po njima moglo početi nedostajati, pa bi došlo do redukcija struje, a onda i do, ispuni li se išta od rudarskih zahtjeva, njenog poskupljenja. (Novosti – Rudari rade, uprava krade)
Za rudare i općenito čitavu tu ekonomiju, ne mare ni oni koji s rudnicima upravljaju, a kamo li šira javnost. Njihovo vrijeme je prošlo, ostat će zapisane priče o Husinskoj buni i Labinskom ustanku, netko će se sjetiti i Alije Sirotanovića ili Arifa Heralića s one smeđe novčanice, ali definitivno je došlo vrijeme da ti ljudi zaista odu u raj i da se od teške industrije odustane. Ono što međutim dugujemo tim posljednjim Mohikancima jednog doba, jesu otpremnine koje će im biti dovoljne da mirno i pristojno žive do kraja života, što uopće nije nemoguće za isplatiti im i tiče se isključivo političke volje. (Peščanik – Rudari odlaze u raj)