Kad sam došao na prosvjed na Trgu žrtava fašizma, već je radila pirotehnika, crvenkasti dim širio se posvuda, netko je vikao na razglas, hrpa ljudi se skupila. Ovo nije zajebancija, prošlo mi je glavom, ovdje će bit nečega. Tražio sam nekog poznatog. U jednom kratkom trenutku pogled mi se susreo s Raspudićem. Moglo bi se reći da je u njegovim očima zaiskrilo nešto od onog žara iz vremena kad je oko vrata nosio palestinku i postavljao spomenik Brusliju u Mostaru. Onda sam u gomili ugledao pjesnika Stjepana Bajića. Znao sam ga još iz doba kad sam studirao na Filozofskom, a prije neki dan popili smo i pivo u Krivom putu. Bilo je tada za stolom s nama i jedan pjesnik iz Splita. Tvrdio je da danas ne možeš bit pjesnik i zalagat se za uvođenje kovid-potvrda. To su pičke, a ne pjesnici, rekao je. No, ubrzo mi je uslijedio antiklimaks jer su govornici na prosvjedu jebeno smarali govorima dosadnijim od Raspudićeva djedovskog kačketa koji je nabio na glavu. Nacionalna Groupie.

U kategoriji 50 najbrže rastućih od hrvatskih tvrtki plasirali su se: Three of them (tvrtka za web i mobilna rješenja bazirana za B2B i B2C projektima) na 19. mjestu. Flow and Form, tvrtka koja se bavi razvojem rješenja za trgovanje nekretninama završila je na 32. mjestu, a Async Lab, agencija koja se bavi razvojem softvera i aplikacija te digitalnim marketingom i dizajnom, na 33. mjestu. Tu je i Reactor Studio na 37. mjestu, oni se također bave razvojem aplikacija. Iz Deloitta kao zanimljivost ističu i plasman tri hrvatske kompanije kojima je malo nedostajalo da se plasiraju na glavnu listu: Bazzar.hr je tako završio na 52. mjestu, Udonis na 53. mjestu, a NEWTON Technologies Adria na 54. mjestu. U posebnoj kategoriji Zvijezde pozitivnog utjecaja, koja je pokrenuta prošle godine, predstavljene su tri hrvatske tvrtke: partneri .debuga Q i Nanobit, te križevačko-zagrebačka IT agencija Speck. Svih sedam tvrtki iz Hrvatske po prvi put sudjeluju na ovom natječaju. Bug

• Ravnatelj Vinogradske: Ne trebaju nam strože mjere, a bolnice su sigurne (N1)
• Epidemija nas razdvaja – pucaju prijateljstva, ljudi se jedni drugih javno odriču: Ovo je društvena ratna sjekira (Jutarnji)
• Mate Rimac objavio da su zaposlenici njegove tvrtke rasistički napadnuti (HRT)
• Virtualne telefonske centrale – Dobro doba za telefoniju u oblaku (Lider)
• Župnik koji je ostavio 145.000 kn duga ima dijete! Vjernici: I oni su samo ljudi… (Danica)

Među tolikim budalaštinama i opskurnostima, koje svakodnevno proizvedu hrvatski ministri, i koje zatim završe pod prstima i tipkovnicama domaćih novinara, vjerojatno je najbudalastija ova s jaglacima. Naime, pripovijest, koja je po svoj prilici autentična, govori kako je Mario Banožić, tada još obični seljačić s dalekog istoka Hrvatske, išao po šumi i brao jaglace. Ne zna se što mu tad bi, ali nakanio je nabrati cijelu kiticu, i darivati jaglacima Gabrijelu Žalac, ponešto perspektivniju jedru snašu. Ona mu je u to vrijeme, priča dalje govori, velika zaštitnica. Očito je da se cvjetna kontroverzica odvila jedne zime. I to u ono zimsko doba, krajem siječnja, početkom veljače, najkasnije prvih dana ožujka, kada se iz smrznute zemlje sluti proljeće. Gabrijela je bila već udata za mjesnog automehaničara koji je Marija uputio da kiticu nosi svojoj ženi, jer da bi inače jaglace mogao izjesti. Miljenko Jergović o jaglacima za 24 sata.

Ako je intelektualni kapital dovoljno razvijen i kvalitetno se njeguje i razvija, njegova snaga jača je od vanjskih prijetnji. Upravo to partneri žele osjetiti i doživjeti, a investitori su zbog toga spremni uložiti ili, u slučaju akvizicije, platiti više od vrijednosti utvrđene nekom od klasičnih metoda vrednovanja poduzeća Intelektualni kapital postao je ključna supstancija izvrsnih poduzetničkih organizacija. Zašto ga mjeriti, njegovati i razvijati? Zato što se budućnost nikada ne događa – nju netko stvara. Zato što se teškim problemima treba baviti dok je još lako, jer se velikima treba baviti dok su još mali. Tržišni izgledi ne ovise toliko o smanjenju troškova proizvodnje i povećanju profita koliko o razvoju potpuno novih tokova prihoda zasnovanih na novim idejama. Lider

Nastavak rasprave o cjepivu i uvođenju famoznih potvrda više nije, ako je ikada i bila, samo rasprava o cjepivu i potvrdama. Kada rasprava ostane bez razumske, argumentacijske osnove, onda je na djelu mahnitanje. Bez mahnitanja nije moguće uvesti sudbonosne dualističke koncepte koji svijet dijele na dvije nepremostive stvarnosti. U jednoj stvarnosti obitavaju cijepljeni, a u drugoj obitavaju necijepljeni. Ljubav je, s kršćanske pozicije, zapravo želja da drugi postoji i da ne postoji kao stvar za nas. Tko to može objasniti redovniku s prosvjeda koji govori o tome da ne prihvaća narkomana ili alkoholičara, da mu svi ljudi nisu prijatelji, a braća i sestre ponajmanje? Nitko, njegovi su samo oni koji mu aplaudiraju. U njegovom dualističkom konceptu postoji on i njegovi, ali postoje i drugi koji nisu njegovi. Zato je ovaj redovnik dualizma govorio o tome da pristaje na to da se i njegova zajednica ogradi od njega. Marko Vučetić za Autograf.

Ranije poznat kao Ras Abu Aboud, mjesto za različita sportska događanja s 40.000 sjedećih mjesta u blizini luke u Dohi prvi je stadion u povijesti FIFA Svjetskog nogometnog prvenstva koji se može potpuno demontirati. Stadion 974 dizajnirao je španjolski studio Fenwick Iribarren Architects s građevinskim inženjerima iz Schlaich Bergermann Partner i inženjerskim savjetnicima iz Hilson Moran. Njegova modularna struktura kombinira prenamijenjene brodske kontejnere i čeličnu konstrukciju čiji su dijelovi reciklirani. Cilj je da se stadion nakon nogometnog prvenstva demontira i ponovo montira na novu lokaciju ili prenamijeni u niz manjih mjesta. Njegov modularni dizajn također je smanjio troškove izgradnje, vrijeme izgradnje i gubitak materijala, a organizatori su rekli da metode učinkovitosti osiguravaju smanjenje potrošnje vode za 40 posto u usporedbi s konvencionalnim razvojem stadiona. Green

Zaista je teško poverovati da Eastwood postiže ono što bi najverovatnije uz mnogo krvi i znoja jedva uspeo da ostvari Joe Don Baker u punoj snazi sedamdesetih. Michael Cimino, Sam Peckinpah i Steve McQueen, ili bulumenta mlađih cinika ne bi nikad mogli da ponude ovako detinjastu postavku života u kojoj prelako pobeđuje dobrota. Ima nečeg naivnog u tome da je zlicu moguće preobratiti kao da lavu izvadiš trn iz šape… Da bi film bio zaista filmski, bilo bi potrebno valjda još najmanje 45 minuta peripetija i surovosti, ovako je čitav ugođaj televizičan, više za Fox-ove porodične filmiće „iz ruralne Amerike“, ili, možda, za jednu epizodu Matlocka. I tako, Eastwood je pod stare dane postao diznijevac. „Salaš u malom ritu“ prema ovom filmu deluje kao „Divlja horda“. A ipak je to Eastwood. On je odlučio, kao i u „Američkom snajperisti“ i u „Mazgi“, da ne zauzima stav. Kad bolje razmislim, ni u „Neoproštenom“ nije baš sve po JUS-u, Clint je reditelj sudbine i akcije, ne moralisanja. U njegovim filmovima je reč o tome da ne bežiš od sudbinskog poziva, a ne da ispravljaš krivu Drinu (ili razne drine). Ne pitaj Eastwooda „ko je u pravu“, zamoli ga da ti pomogne da automobil izguraš iz kaljuge, a on te neće pitati šta kriješ u gepeku. Lupiga

• Zbog omikrona ograničena putovanja diljem svijeta. Oglasili se Pfizer i Moderna: Razvijamo strategije za predviđene nove varijante virusa (Index)
• Tko zapravo stoji iza vala koronaprosvjeda koji se valjaju diljem Europe? (Tportal nudi odgovor: desni ekstremisti), Imunolog o prosvjedu: Sramota za inteligenciju. Ljudi, nemojte biti tako blesavi (N1)
• Jama Baredine u Istri geomorfološki je spomenik prirode (HRT Magazin)
• Čovjek klonira najstarija stabla na svijetu i njima usporava klimatske promjene: otporna su na bolesti i mogu napraviti čudo za usporavanje klimatskih promjena (Green)
• Efekt stada ili nestrpljivost? Širi se snimka iz Hrvatske na kojoj auti prolaze kad je na semaforu upaljeno crveno svjetlo (Index)

U ne tako dalekoj budućnosti naše će automobile pokretati vodik u gorivnim ćelijama, a on će nam opet dolaziti iz poljoprivrednog, gradskog i svakog drugog otpada. Dobre vijesti dolaze iz Malezije. Svaka se organska tvar, svaki ugljikov spoj, može grijanjem pretvoriti u ugljen (ugljik), a ugljen se može, ako se preko njega proputi vodena para, prevesti u smjesu vodika i ugljikova monoksida. Uz obilje palmina ulja Malezija proizvodi i 83 milijuna tona palmina otpada godišnje – četiri tone po stanovniku. No za razliku od palminog ulja koje se izvozi, ostatak od njegove proizvodnje ne može se izvesti nego se mora iskoristiti blizu mjesta berbe. Samo treba znati kako. Velika količina otpada već se iskorištava. Dijelom se može upotrijebiti za stočnu hranu, dijelom za proizvodnju papira, a palmina vlakna mogu se čak miješati s betonom da bi mu se povećala čvrstoća. No to je još daleko od optimalnog iskorištavanja. Usto treba uzeti u obzir da ima više vrsta otpada pri proizvodnji palmina ulja. Za svaku vrstu treba razviti posebnu tehnologiju. I evo ih, nekih posve novih. Nenad Raos za Bug.hr

Kada imućni turist iz grada kao što je New York krajem posjeta Hrvatskoj izjavi da mu je najuzbudljivije bilo ubrati limun, nema sumnje da našu svakodnevicu možemo dobro unovčiti. Istekom tjedna kazao je kako je ovo bilo najbolje turističko iskustvo koje je u životu doživio i ponovio najuzbudljiviji trenutak. Kao razlog je naveo život u milijunskom gradu gdje nikada uživo nije vidio limunovo stablo. Njemu je taj događaj bio riječima gotovo neopisiv. Dolaskom na Hvar upoznao je Engleskinju koja je u studenome u lokalnoj trgovini htjela kupiti rajčicu, no dobila je odgovor da je nema u ponudi. Na pitanje kako to misle, odgovor je bio da im više nije sezona. Na to je ostala zbunjena jer je u Engleskoj imaju cijelu godinu. Ali je sama zaključila da je užasnog okusa. A ono što je do tada na Hvaru kupovala, imalo je fantastičan okus, ispričao je na online meetup-u ‘Priča jednog poduzetnika – Paul Bradbury: Kako Englez voli Hrvatsku’. Agroklub

Znanstvenici smatraju da je rani Mars davno u svojoj evolucijskoj prošlosti izgubio gustu atmosferu bogatu vodom, odnosno njezin najveći dio, zato što su je otpuhali solarni vjetrovi i ionizirajuće čestice. To se dogodilo zato što se jezgra Marsa ohladila i izgubila funkciju dinama koji stvara magnetni štit. Za razliku od Marsa, Zemlja ima rastaljenu željeznu jezgru koja kruži i poput dinama stvara magnetsko polje, magnetosferu, svojevrstan štit koji skreće nabijene čestice i tako čuva atmosferu od solarnih vjetrova. Nažalost, unutrašnjost Marsa je manja i hladnija i ne možemo je jednostavno pokrenuti kako bismo stvorili magnetosferu. No, i za to postoji nekoliko načina. Nenad Jarić Dauenhauer o teraformaciji Crvenog planeta za Index.

Potpisivanje ugovora o nabavi i prelijetanje dva francuska zrakoplova tipa Rafale nad Zagrebom je opet raspirilo maštu „stratega u papučama“ s obje strane granice. Po kavanama i kafanama se naveliko raspravlja o brzini, manevarskim sposobnostima, paleti naoružanja… Hoće li hrvatski Rafale biti bolji od MiG-a 29 kakve ima Srbija? Doduše zračne bitke se u današnjem dobu raketa najčešće svode na točkicu na radaru. U vojsku se doista ulaže sve više s obje strane granice, a i na usporednom popisu Global Firepower, koji analizira čitav niz faktora: od tehničke opremljenosti do financijskih izdataka, obje se zemlje uspinju na ljestvici: Srbija je 2019. bila na 79. mjestu, ove godine je smještena na 60., Hrvatska se sa 70. popela na 62. mjesto. Već je i to argument i službenom Zagrebu i Beogradu kako je „sveta domoljubna dužnost“ odobriti sve veće vojne izdatke. Utoliko je i kod nabave novog naoružanja teško reći, je li važniji vojni – ili politički i psihološki argument traume posljednjeg rata. Deutsche Welle

Odlazak Vanđelića s čela Fonda za obnovu se naslućivao već duže vrijeme slijedom nedostatka suradnje izvršne vlasti, prije svega nadležnog ministarstva, i Fonda. U svjetlu javnih medijskih prepirki i prozivki nije se moglo očekivati da je Vanđelićeva pozicija dugoročno održiva. Bez obzira na objašnjenja s konferencije na kojoj je najavljen odlazak, rezultat ravnateljskog staža Damira Vanđelića ne može ga osobno zadovoljiti jer su njegovi ciljevi bili znatno viši. Premda to nije javno rečeno, za neostvarenje tih ambicioznih ciljeva iz perspektive Fonda odgovorna je izvršna vlast. Obnova potresima pogođenih područja ima sve preduvjete postati jedna od najtužnijih hrvatskih priča. Novca navodno ima, a ljudi godinu i više dana poslije tih razornih događaja umjesto u novim kućama žive u prigodnim smještajima i kontejnerima. Boris Jokić za Tportal.

• Kalašnjikovom izrešetan autobus na Kosovu, ubijene najmanje tri osobe, među njima tinejdžeri i vozač (Index)
• Šef liječničke komore: Tražimo da se Covid potvrde uvedu u kafiće i restorane (Danica)
• Potop bitcoina, već je 20 posto ispod rekordne vrijednosti (Tportal)
• Digitalizacija poljoprivrede: Ključ za podizanje produktivnosti i pokretač budućeg razvoja hrvatske proizvodnje (Lider)
• Ususret Okruglom stolu pod nazivom „Kuda ide Bosna i Hercegovina“, Alić: Korupcija je bolna točka društva (N1)

Vijest da Boxmark Leather u Donjoj Vrbi pokraj Slavonskog Broda zatvara tvornicu i otpušta 259 radnika prošla je gotovo nezamijećeno. I u ono malo priloga i tekstova poduzetnička odluka doživljena je tek kao neka prirodna nepogoda. Viša sila. Ni riječi prijekora za austrijske vlasnike. Da je vlasnik iste te tvornice automobilskih presvlaka nekim slučajem domaći poduzetnik, hajka bi trajala danima. Propitivala bi mu se imovina, optuživalo ga se za nesposobnost pronalaženja novih poslova i socijalnu neosjetljivost. U općoj i političkoj javnosti u Hrvatskoj nikad nije provedena ozbiljnija i strukturirana rasprava prema kojim kriterijima treba ocjenjivati ovdašnje poduzetnike. Što je prihvatljivo, a što nije. Očekivalo bi se da se temelji za raspravu postave u npr. HAZU-u. Naravno, u intelektualno devastiranoj i izvanvremenskoj instituciji kakva je HAZU nikad nikomu takva ideja neće pasti na pamet. Miodrag Šajatović za Lider.

Nešto se zaista događa po pitanju ove scene, željeli to priznati ili ne, a čini se kako upravo pojedinci entuzijasti svim silama nastoje održati je na životu. Ono što je sigurno, cijela je alternativna scena u strmoglavom padu od recimo 2017. Čini mi se kao da je metal postao glazba za ljude koji su sada na pragu 30-ih ili stariji. Ne sjećam se kad sam sreo mlade metalce u tramvaju… Zanimljiv članak donosi Glazba.hr o stanju u domaćoj metal sceni. Autorica je razgovarala s nekolicinom ljudi povezanim sa scenom, bilo u producentskoj/tehničkoj sveri, ili samoj stvaralačkoj.  Čini mi se da se već neko vrijeme događa smjena generacija. Ostali smo na nekolicini jakih imena čiji su članovi i dalje ljudi koji su svirali prije 20 godina u sad već kultnim imenima hrvatske metal scene. Pritom ne mislim da nemamo novih imena koja su kvalitetna, samo se sve nekako razvodnilo s godinama zbog novih trendova i digitalizacije…