Dobro protrljajte oči
Ulični umjetnici crtaju 3D grafite-iluzije
Pogledajte, ima još!
Pogledajte, ima još!
Katolička crkva stala je na stranu prosvjednika protiv Covid potvrda. Vlada je konsternirana izjavom biskupa o neinvazivnom testiranju i dobrovoljnom cijepljenju. Predsjednik države složio se s biskupima i preporučio građanima da se “ponašaju kako im bude volja”. Desnica se postrojila uz predsjednika i biskupe. Prosvjednici pjevaju Thompsona, uzvikuju “Za dom spremni”, hodočaste pred stanovima političara, na jednom mjestu našli su se antivakseri, teoretičari zavjere, živozidaši, desničari, klerikalci, konzervativci. Na što vas sve ovo podsjeća? Na metodu kojom se nekada rušila Vlada Zorana Milanovića. Sada to nisu šatoraši i stožeraši, već antivakseri, nisu ćirilica i spolni odgoj nego Covid potvrde, ali su i dalje biskupi, ekstremni desničari, populisti, nacionalisti i vodeći političari, uz konsternaciju Vlade i zgražanje dobrog dijela liberalne javnosti. Najednom svjedočimo obratu: Plenković na svojoj koži ima priliku osjetiti recept kojim je HDZ obično rušio ljevicu s vlasti, dok Milanović koristi recepte kojima se njega rušilo s vlasti da bi uličarskom retorikom huškao na Plenkovića i pritiskao njegovu Vladu. Piše Tomislav Kluški za 24 sata
Najradije bi citirali cijeli intervju da možemo pa evo tek jedna misao: Trideset pet godina borim se da prezrenu psovku uvedem u hrvatski književni standard. Psovka je stilska figura, ne postoji način da se, recimo, bijes iz nemoći zbog ubijanja Vukovara i ubijanja svake ideje društva izrazi već i drugačije, a kamoli bolje nego psovkom. Kažu, „šokantno“. Dobro jutro, naravno da je šokantno. Ako vam već nije šokantno što je poslijeratni slobodni Vukovar točno dvostruko manji od prijeratnog i neslobodnog. Ne dakle neko ličko selo, ne neka dalmatinska vukojebina, ne neki pučinski otok, nego jedan ozbiljni industrijski grad, štoviše Grad Heroj, u čije je balzamiranje država ulupala milijarde novaca. Čovjek bi morao biti najmanje časna sestra Karmela od Presvetog Srca Isusova da na to ne zaurla psovkom. Naravno da za psovkom onda s druge strane posežu i nepismeni anonimni siromasi, ali oni to ne rade iz osjećaja nemoći, nego upravo iz osjećaja moći. Po čemu je, uostalom, „jebo vas Vukovar“ nedostojna i ružna psovka, a nije nedostojna i ružna psovka kad premijer Plenković nekidan, vidno se dosađujući, ravnim i anemičnim encefalografskim glasom izgovori kako je „Vukovar naše nadahnuće, trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske“? Jebali ga đuture i nadahnuće i trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske. Ja se ispričavam… – priča kao da piše Boris Dežulović u intervjuu za Tacno.net a sa njim je razgovarao Boris Pavelić.
Od 4.11. do 28.11.2021 u MSU Zagreb. Središnja tema istraživanja Dabčevih fotografija postalo je kretanje gradom jer “on je fotograf trotoara, zanat mu je cesta, a zvanje intuicija”. u sklopu akcije „S Dabcem po gradu” nastala su zapažanja građana o gradu, koja su predstavljena izložbom. Nova zapažanja, bilo crtež, bilo zapis ili fotografija, posjetitelji izložbe mogu priložiti do kraja trajanja izložbe. Nakana je akcije potaknuti građane na zauzimanje aktivnijeg stava prema okolini jer, kako bi bard rekao: “U prvom redu ljudi ne znaju gledat. Prolaze stalno istim rolo ulicama pa su navikli na neke prizore i neke stare pejsaže ili parkove ili zapravo ne vide njihovu ljepotu i ne znaju u njima uživati. Dakle, zadaća dobrog fotografa je ta da im možda skrene njihovu pažnju što je u njihovoj neposrednoj blizini i što bi trebalo malo točnije pogledati i možda i uživati u tom a ne mislit samo na svakodnevni posao, na pare, na zaradu itd.” MSU
Covid-potvrde su osmišljene kao sredstvo za lakši prelazak granice dok smo još mislili da će cjepiva zaustaviti širenje virusa. Od kada znamo da i cijepljeni u velikoj mjeri mogu širiti virus (gotovo jednako kao i ne cijepljeni nakon 6-7 mjeseci) covid-potvrde su potpuna besmislica čija je jedina svrha osigurati dodatne prihode Pfizeru i industriji testiranja. (argument da su dobre jer potiču cijepljenje je pogrešan, budući da najmanje potiču cijepljenje onih kojima je to najpotrebnije, te samo “friziraju” statistiku) Nadam se da će sutra Senat Sveučilišta u Zagrebu koji raspravlja o covid-potvrdama izraziti svoje duboko gnušanje nad ovom potpuno besmislenom i opasnom odlukom Stožera koja cijepljenim osobama daje licencu da idu uokolo i šire virus čak i u situaciji kad su dokazano zaraženi (Covid-potvrda ne prestaje vrijediti ako vam PCR-testom bude dokazana zaraza, a čak niti kad ste hospitalizirani s COVID-19) – piše danas influencer Gordan Lauc na svom Facebooku i osjeća se ponosno.
Elem, prekjuče uapsili Aidu Ćorović zbog toga što je jajima gađala mural Ratka Mladića namalan na ćošku Njegoševe i Alekse Nenadovića. Ćorovićeva je ubrzo puštena iz apsa s prekršajnom prijavom. Mural je i dalje pod danonoćnom policajnom stražom. Neka neprijatna pitanja su ostala da lebde obavijena oblakom mindžinog dima. Evo jednog. Zašto je, recimo, privođenje Aide Ćorović osudilo dvadesetak nevladinih organizacija, a od političkih partija samo Zajedno za Srbiju, LDP i Stranka slobode i pravde. Ako se pitate zašto druge opozicione partije nisu reagovale, uncle Bas će vas prosvetliti: nisu reagovale ili 1. zato što je Mladić i za njih srbski heroj (te su većina) ili 2. zato što računaju (naravno bez krčmara) na glasove naručioca, autora i poklonika Mladićevog murala. Pseudoopozicione su novine, a verovatno i televizori, moralno zdravo uspaničeno graknuli kako „Vučićeva policija čuva Mladićev mural“. Što jeste činjenica, koja ipak ne bi trebalo da odgurne u zaborav činjenicu da je, pre nego što je uapšen i sproveden u Hag, Mladića čuvala policija i Udba Borisa Tadića. Zvanična verzija Tadića bi, ako biste joj napravili neprijatno pitanje, zacelo rekla da ona, tj. njena policija i Udba, „nije znala“ gde se Mladić krije, ali to bi izazvalo masovni pomor vrabaca pod strehom Prezidencijalnog konaka, koji bi pocrkali od smeha jer su to i oni (suviše) znali… piše Svetislav Basara za neki krivi medij, al glavno da piše. A ima i nastavak priče o Mladićevom muralu – Muralni konceptualizam.
Da li su fašisti gluplji od pristojna svijeta? Točan odgovor glasi: jesu, gluplji su. Ili da to formuliram ovako: ako si glupan, možeš se realizirati u različitim poljima, ne moraš nužno postati fašist, ali ako si fašist – nužno si glupan. Da otklonim moguće zabune, dodat ću odmah kako se ne radi o pukim kognitivnim predispozicijama i (ne)sposobnosti da se tu i tamo uključi mozak – mada ni te blagodati ne treba zanemariti – nego o nečemu fatalnijem od toga: o svojevrsnoj obavezi da se bude glup, o odlučnosti fašističkog subjekta da ga u ostvarenju njegove uloge u svijetu ne ometa nikakav misaoni napor ili prisila refleksivnog tipa. Fašist koji nije glupan stoga je raritetna roba, poput vitamina u balegi, a iz perspektive fašističke desnice i roba s greškom, obogaljeni primjerak koji će, zbog loših navika u pogledu kroćenja intelekta, davati tek polovične rezultate na planu svakodnevnog aktivizma. Fašist koji drži do sebe u stanju je pretrpjeti različite poraze, no nikada ne upada u zamku spoznaje. Pod pretpostavkom da nije glup po prirodi – a navodno ima i takvih – fašist je glup po dužnosti… – tako počinje sjajni (a nego kakav) tekst Viktora Ivančića za Novosti o hajki na Dežulovića zbog njegovog humanističkog teksta.
Mikrostanovi, koji koštaju upola manje od prosječne kuće, nude pristup najnižoj ljestvici nekretnina. Najmanji od ovih prostora, na 12 četvornih metara, poznati kao nanostanovi, manji su od većine automobila i njihovih parkirnih mjesta. Stanovi u rasponu od 15 do 27 četvornih metara trenutačno koštaju od 800.000 do milijun dolara. Posjedovanje vlastite sobe, čak i manje od parkirnog mjesta, može se smatrati poboljšanjem javnog stanovanja, u kojem živi gotovo polovica stanovništva (i za koje postoji šestogodišnja lista čekanja). Naime, postoje još manji “kavezi” ili “lijesovi” – prostorije od devet četvornih metara iznajmljene stanovnicima Hong Konga s najnižim primanjima. Pogledajte video “obilazak” jednog stančića od 12 m2. Kakav god stan da imali osjećat ćete se blagoslovljeno i uvidjeti kako se razbacujete prostorom. Index / Bloomberg
The #COP26 is over. Here’s a brief summary: Blah, blah, blah.
But the real work continues outside these halls. And we will never give up, ever. https://t.co/EOne9OogiR
— Greta Thunberg (@GretaThunberg) November 13, 2021
Greta Thunberg, vjerojatno najpoznatija klimatska aktivistica na svijetu: “COP26 je završen. Evo kratko sažetka: bla, bla, bla. No pravi se posao nastavlja izvan ovih dvorana. I mi nikad nećemo odustati, nikad” Thunberg i drugi aktivisti osudili su način na koji se odvijao COP26 i prozvali svjetske lidere da nisu uspjeli uskladiti svoje riječi sa stvarnim djelovanjem. U Glasgowu se u posljednji trenutak odvijala drama jer je Indija, koju podržavaju Kina i druge zemlje u razvoju ovisne o ugljenu, odbacila klauzulu koja poziva na “postupno ukidanje” proizvodnje električne energije iz ugljena. Nakon pregovora izaslanika Kine, Indije, Sjedinjenih Država i Europske unije, klauzula je izmijenjena u “postupno smanjenje” uporabe ugljena. Australska vlada objavila je prije nekoliko dana da će nastaviti prodavati ugljen još desetljećima. Jutarnji
Jutros gledam Potragu RTL-a, kad smo već kod HDZ-a, o direktoru Čistoće iz HDZ-a u Karlovcu koji nije imao potvrdu o nekažnjavanju. Znate kako ju je dobio? Na sudu je dobio lažnu potvrdu. A protiv njega se vodi postupak, što svi u Karlovcu znaju. Kad su mediji otkrili da je to laž, tražilo se tko ju je izdao, a nije se našlo, a čovjek je i dalje na tom radnom mjestu. To vam govorim zato što je u Karlovcu od 35 čelnika gradskih javnih firmi, 30 u HDZ-u, a ovih pet lažu da nisu. To je otmica države, kazao je predsjednik. RTL
To je bio dio klikbejt porcije predsjednika, a tu je državnički dio govora: Jadransko more je bilo predmet zlobe i zavisti, ratovi su se zbog njega vodili, Hrvati danas prvi puta u svojoj povijesti imaju državu i državnu vlast na gotovo cijelom istočnom Jadranu. Hrvatska je more, Hrvati su more. Naša država je nastala na kilometar od mora, u Kaštelima, naši prvi knezovi, naše dinastije su nastale uz more. To more smo branili i uvijek ga slabo naseljavali jer je teško, krševito.
Mjere uvedene prije deset godina ukidaju se u siječnju. Cilj im je bilo postupno smanjile ovisnosti o digitalnoj zabavi. Zabrana je izazvala i paradoksalne situacije. Primjerice, popularna igra za djecu stariju od sedam godina koja potiče kreativnost, Minecraft, bila je dostupna jedino odraslima. Kritičari zabrane također su tvrdili da demonizira ‘gaming’ kulturu, a pritom ne donosi rezultate u borbi protiv ovisnosti o igrama. Zabrana je ciljala djecu mlađu od 16 godina koja nisu smjela pristupiti online igricama između ponoći i šest ujutro, dok su gaming tvrtkama prijetile pozamašne kazne. Nadnaslov vijesti na Tportalu glasi “DOBRE VIJESTI”. Jesu li zaista?
Nova studija ukazuje na to da postoji optimalno vrijeme za večernji odlazak na počinak i ono je između 22 i 23 sata. “Tijelo ima 24-satni unutarnji sat koji pomaže u regulaciji fizičkog i mentalnog funkcioniranja”, rekao je psiholog David Plans. Znanstvenici su zaključili da odlazak na spavanje prije 22 sata ili iza ponoći može za 25 posto povećati mogućnost rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti u usporedbi s odlaskom na spavanje između 22 i 23 sata. “Najrizičnije vrijeme za odlazak na spavanje je iza ponoći, potencijalno zato što se smanjuje vjerojatnost buđenja u jutarnjim satima, koje resetira unutarnji sat”, rekao je Plans. Bolesti srca i krvnih žila vodeći uzroci smrti u svijetu. Guardian / Jutarnji
Vičite na mene koliko želite, nek se čuje do Karlovca u kojem majke troje djece moraju na posao jer tamo nisu imale Bandića koji je dugoročnu dobrobit proračuna prodao za sigurne glasove, ali milijarda i osamsto milijuna kuna sigurno može pronać pametniji dom u zemlji u kojoj od prosperiteta nemamo ni pr… samo PR kad treba nešto obećat na plakatu. Prosječni hrvatski radnik je već dovoljno opterećen odvajanjem za radno nesposobno stanovništvo, je li normalno da se toliko odvaja i za radno sposobno? Možda zvuči sebično od mene da ne želim da se od moje plaće i doprinosa financiraju ljudi čiji je posao da rađaju i odgajaju djecu, ali nije li sebično očekivat da ćeš živjet na tuđi račun jer stvaraš nove ljude? Da smo bogata država (ili grad), ne bi imala ništa protiv, ali taj “besplatni” novac nije besplatan. I je li stvarno posao zdravog djeteta da uzdržava radno sposobnog roditelja? – pita se i izaziva vraga radno sposobna Andrea Andrassy bez djece i muža.
Složio Dragan Markovina za Telegram