Na videu se vidi kako pijesak polako prekriva grad Dunhuang koji se nalazi na rubu pustinje Gobi. BBC News
Domovinski pokret je prestigao Most, ali mjerenje je bilo prije Škorinog povlačenja i dok su se još pričinjali kao stranka. Novi list
Naprasne ostavke, bratoubilački rat, implozija i raspad sistema, nepotizam i prijetnje zakretanjem vratova, niske strasti pomiješane s potrošenim šansama i nesigurnom budućnošću. Kroz sve te faze prolazili su politički pokreti u modernoj hrvatskoj demokraciji. Tako se raspadao Živi zid, tako se osipao MOST, tako se tri desetljeća lomio, raskoljavao i raspadao HDZ dok se mukotrpno pretvarao u modernu stranku. Domovinski pokret sklepan je na relativnom uspjehu predsjedničke kampanje Miroslava Škore, trebao je biti platforma koja će ujediniti političku desnicu, poput magneta na frižideru brzda-zdola skupio je političke brendove, kao i medijski eksponirane pojedince, s namjerom da se stvori sinergija u novom političkom zajedništvu. Da bi nakon naprasne Škorine ostavke pukao čir. A smrdljivi ostaci se rastočili po medijima i društvenim mrežama… – piše Tomislav Klauški za 24 sata.
Ako ste depresivni ili tjeskobni, niste slabi i niste ludi – vi ste ljudsko biće s nezadovoljenim potrebama. Postoje transkript i titlovi na hrvatskom. (via Mračni blog)
Ni na jednom od tih mjesta nisam doživio da se publiku i umjetnike gnjavi i maltretira toliko suvišnim i toliko nepristojno predugačkim govorancijama kao što se još uvijek radi na hrvatskim festivalima, osobito onima pod državnim pokroviteljstvom. Kao neku večer na otvaranju 67. Splitskog ljeta. Počelo je s podugačkom recitacijom ulomka iz Marulićeve “Judite”. Onda je slijedilo skoro dvadeset minuta gnjavaže, u prvom redu suvišne konferanse sastavljene od samih frazetina u kojima je sve vrhunsko i najbolje ne samo u Hrvatskoj, nego i na svijetu… A tek protokolarni pozdravi! Da je vrag skroz odnio šalu, ili da je možda čitava ceremonija baš zamišljena kao jedna velika parodija, pomislio sam kad je nakon nositelja svih mogućih važnih i najvažnijih funkcija lokalnih, državnih i crkvenih vlasti, i nakon direktora banke koja je, ajde, za sve to također dala neki novac, poseban pozdrav upućen izaslanici ili izaslaniku, ne sjećam se više, zapovjednika vojne pomorske oblasti… Mnogo više o epidemiji nego o kulturi govorio je i novi splitski gradonačelnik… A onda smo još svi mi skupa, gledateljstvo i čitav umjetnički ansambl, ostavljeni da sjedimo i čekamo u gluhoj tišini još nekih dugih pet minuta. Za to vrijeme je HRT, izravno prenoseći značajan kulturni događaj, kako i priliči javnoj televiziji, odlučio učiniti upravo ono što toj istoj javnoj televiziji nikako ne priliči: pustiti blok reklama… – osvrće se gnjevno Branimir Pofuk na Autografu i ima sugestiju kako se publika treba nositi ubuduće sa takvim davežima, mađarska ideja.
Ako je tačno da je Tesla reka, ka šta mu pripisuju, da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu, to znači da je debil. A zašto bi iko sa dvi čiste iša stavljat sliku debila na munitu? Zaludu ti, moj brale, i nauka i izumi i genijalni tehnički um kad si toliko puknut u glavu da moš bit ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu, odnosno obratno. Lipo kaže ona narodna da se budala ponosi sa onin čega se pametan srami.“
Zašto, dida?
Dida je rekao: „Sva moguća i nemoguća sranja šta su se ovde desila su došla od veličanja srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Ratovi, koljačine, silovanja, logori, mučenja, kasapljenja, streljanja, genocidi, masovne grobnice… sve se to radilo u slavu srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Evo, ja se ne mogu sitit nijedne jedine dobre stvari šta se desila u ime srpskog roda i hrvacke domovine, ili hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Nego samo katastrofa do kataklizme. Strava do užasa. Ko god rekne da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu – odnosno obratno – taj ne samo da je debil, nego je opasan po okolinu.“ piše genijalni Viktor Ivančić, a još je i bolji u nastavku.
Milan je rekao: »Nikada ne žuri! Mirno, polako, uoči motiv i drži kameru lijepo. čvrsto. Nikakve žurbe… Najbolje vrijeme je bilo kad je standard malo išao gore, 1958. godine, ‘60-e. Lakše je bilo i nabaviti materijal. Draga Fotokemika! Meni je toliko žao te tvornice. Tvornice se samo zatvaraju. Dobro, nisam ja ministar financija, ni globalno budžet ne radim, ali mi je strašno žao. Ooo, kakav je to foto papir bio, predivan… Nema razloga da budem ljuta. Uvijek kažem: zašto nekome kvariti život, prvo sebi, a onda i drugome!?… Meni je sasvim dosta. Meni je lijepo ugodno. Ne treba iznad kruha pogače… Imaš kameru i već si moćan. To ti je kao da je neki prijatelj s tobom. Nisi sam… Stabla zaista obožavam. Uz stablo se čovjek obnovi kad vidiš kako raste, kako cvate. I plod daje. I sjenu daje. I toplinu… Kažem ja ljudima, ma dajte neki najjeftiniji foto aparat! Izvući će vas iz kuće, iz kreveta, dignut ćete se, napraviti korak jedan, a onda i sto… priča Slavka Pavić (94) fotografkinja koja ima izložbu u Galeriji Kranjčar. Novi list
Da je ovaj autobus imao bar osnovni sustav za pomoc u voznji, cak nesto primitivno poput Tesla autopilota (u uporabi jos od 2014, a davno prije razvijen u izraelskom Mobileye) svi bi bili živi i zdravi. Obzirom na moje veliko osobno iskustvo sa sustavima samovoznje, apsolutno sam siguran u to. Autobus ne bi sletio s ceste ni kad bi vozač zaspao, ili bi ga probudio kad osjeti da nije prisutan, ili bi upalio sva 4 žmigavca, polako krenuo usporavati i stao u zaustavnu traku. Preko 90% autoputa moj auto odavno vozi sam, a ta tehnologija je vec prosla toliko kilometara i provjerena je, danasnji sustavi su jos superiorniji. Autocesta je najlakse i najsigurnije mjesto za samovoznju, trake su uvijek odlicno markirane, nema krizanja ni vozila iz suprotnog smjera, nema pjesaka ni divljači – iako se sve to takodjer moze proci u modernim samovozecim sustavima, autocestu savladavaju i daleko primitivniji – piše Saša Cvetojević, koji vozi Teslu, na Facebooku.
U mediteranskim turističkim zemljama, kao i u Velikoj Britaniji, vidljivo je kako je četvrti val pandemije uzrokovan širenjem zaraznijeg delta soja dosegao svoj vrhunac te krenuo silaznom putanjom. Ta nova silazna putanja broja slučajeva posebno je očigledna u Velikoj Britaniji unatoč tome što su se odlučili za praktično potpuno ukidanje epidemioloških mjera. S obzirom da se nalazimo u jeku turističke sezone, niti Cipar, Španjolska, Portugal i Malta nisu išli u radikalnije zatvaranje, ali i u tim zemljama jasna je promjena trenda. Treba pričekati još nekoliko dana kako bi se sa sigurnošću moglo reći je li pad delta slučajeva siguran. Potrebno je vidjeti i kakva će biti brzina pada. Grafikon koji pokazuje usporavanje rasta broja slučajeva te početak pada delta slučajeva u grupi zemalja u usporedbi s Hrvatskom. Jutarnji
Prema Electronics Hubu, u 74 od 142 analizirane zemlje korisnici većinom preferiraju Android, a u 65 zemalja favoriziraju Apple. Jasno, u izbiru OS-a ulogu ne igraju samo značajke OS-a već i drugi faktori, prije svega visoka cijena Appleovih uređaja i mnogo širi cjenovni izbor Android uređaja. Mreža / Electronics Hub
“Old” je tako već u prvom vikendu u profitu, jer je koštao 18 milijuna dolara. Triler je to o obitelji na odmoru u tropskoj uvali koji se preokrene u nešto zastrašujuće. Naime, otkrivaju da na osamljenoj prekrasnoj plaži na kojoj se kupaju počinju rapidno stariti, u tom mjestu ima nešto što će njihov cijeli život skratiti u jedan dan. Novi list, sve moguće Box Office liste istražite na BoxOfficeMojo. Ostali filmovi na listi su uglavnom podbacili.
Kako je moguće da smo se tako brzo nakon „majke svih kriza“ ne samo vratili u normalu, nego i zajahali rastući gospodarski trend koji je bio prisutan prije izbijanja pandemije? Dio objašnjenja ima globalna, a dio lokalna obilježja. Lokalne posebnosti: Prvi kandidat su EU sredstva. Hrvatska i Grčka su dobile daleko najviše sredstava za oporavak i otpornost u odnosu na veličinu gospodarstva. Drugi kandidat je rast prije pandemijske krize. Hrvatska je 2019. pripadala skupini srednjoeuropskih i istočnoeuropskih država koje su rasle brže od starih članica… Turistička sezona se zasad razvija u skladu s ranijim očekivanjima (minimalno 60% od najuspješnije 2019., uz mogućnost da ide i do 80% u dobrom scenariju), ali Damoklov mač retrikcija na emitivnim tržištima srednje Europe i dalje nam visi nad glavom. Ipak, ljudi su jako željni sunca, mora i odmora, nekakvi testovi ih teško mogu zaustaviti, i sve dok prvi pomahnitali političar iz srednje Europe ne propiše boravak u karanteni za sve koji se vraćaju iz Hrvatske, prevelike opasnosti od kolapsa sezone nema… piše Velimir Šonje za Arhivanalitiku.
Politička je fantastika zamisliti da je Srbija krajem osamdesetih krenula putem liberalne demokratije, ali da je krenula – i da autonomija Kosova nije ukinuta – prištinski secesionisti ne bi dobili podršku ni većine kosovskih Albanaca – većina nikad nije sklona neizvesnim i potencijalno opasnim avanturama – a pogotovo ne podršku međunarodne zajednice, a i tamo gde bi je dobili, dobili bi savet da se za svoje ciljeve bore legalnim putem, agitacijom, izborima referendumima itd. Zahvaljujući anahronom centralizmu i autoritarnosti, Srbija je već u to doba bila izgubila suverenitet i nad stadionima Crvene zvezde, Partizana i posećenijih splavova na Savi, ali budući da su navijači i splavari bili potrebni režimu za opstanak na vlasti, oko toga nije pravljeno pitanje. Osim toga, navijači i splavari su bili zadovoljni statusom „više od autonomije, manje od nezavisnosti“. Tako je ostalo do dan-danas. Muke je nedavno bilo da se Velji Nevolji oduzme „mnogo više od autonomije“. Nije to kraj problemima. Decenije brljotina su dovele do toga da se polovina Srbije otcepi od same sebe, ne baš defakto – još ne postoji Srbija Vučić i Srbija Ðilas, kao što su postojali Kongo Kinšasa i Kongo Brazavil – ali nije ni daleko od toga – tako tumači srpsku stvarnost i nadrealnost prof. Svetislav Basara.
Ovdje smiješ ostat na ulici do 1 ujutro, a ako te uhvate vani nakon toga, za kaznu se moraš udat za čovjeka koji govori “plandemija” i “pametnom dosta.” Nemam pojma što se dogodi ako te “uhvate”, ali znam dvije stvari – prvo, da policajci ovdje imaju mitraljeze ali su i dalje nekako jako susretljivo-simpatični. Susretljiviji i simpatičniji od prodavačice u Splitu koja me prošli tjedan, čim sam kročila nogom u dućan s odjećom, pitala “vi ste trebali nešto, ili?” Pretpostavljam da je vjerojatno mislila da govori “ako vam nekako mogu pomoći, tu sam”, ali izašlo je malo drugačije. Ovi s mitraljezima ti kažu “buenas noches” dok prolaziš pored njih i jako je lijepo. Druga stvar koju znam je da nakon cijelog dana hodanja po sparini ionako nemam nikakvu želju postojati iza ponoći, kamo li van stana, tako da mi policijski sat ne krade puno sreće – barem mogu otić spavat bez grižnje savjesti i osjećaja da propuštam nešto… piše hrabra Andrea Andrassy iz mračno crvene Katalonije za Miss7 / 24 sata