Razotkrivanje legende
Jergović: Ante Kostelić, od stotinu gorčina načinjen
Upoznao sam ga davno. Sjedili smo u hotelu Esplanade. On me je uvjeravao da nije onakav kakvim sam ga prethodno bio prikazao u novinama. Doista je bio drukčiji. Nestvaran, posve artificijelan, samostvoren čovjek. Vrlo, vrlo ogorčen, opsjednut nekim svojim istjerivanjem pravde, samouk i načitan. Jedan od onih zanimljivih ljudi, ljudi za priču, kakve sretnete na tržnici, u kvartovskom kafiću, u vlaku – ako se još uvijek vozite vlakom, čiji su životi naprosto izvan nacionalnog standarda. Pomaknuti, iščašeni, luckasti, ti ljudi se ne uzdignu do javnoga i društvenog značaja. Ante Kostelić se uzdigao, i time je njegova lijepa i snažna životna priča postala opće dobro. I samim je tim manje lijepa. Samim tim, njegove su mane najednom počele zaklanjati i skrivati njegove vrline. Mana je, ako si javna osoba, govoriti o mirovini od 2500 kuna, a zaštićen si stvarnim i fiktivnim milijunima. Ali Kostelić to ne čini iz zla. Piše Miljenko Jergović