Rezultati prve faze studije “Procjena serološkog odgovora populacije Grada Zagreba na kontakt sa SARS-CoV-2”, koja je obuhvatila 1005 osoba, potvrdili su da je 26% ispitanika razvilo protutijela nakon kontakta s koronavirusom. (HRT). O istraživanju se oglasio znanstvenik Ivan Đikić: “Kako vjerovati privatnicima/znanstvenicima koji biraju grupe i rezultati odgovaraju njihovim ciljevima glede covida-19? Malo je vjerojatno, ako se nepristrano bira populacija na početku studije, imati prije par tjedana 35 posto pozitivnih prema procjenama na 500 testiranih, a sada 25 posto na tisuću. Kada toliko promašite na testiranju studenti padaju na ispitima” (Telegram)

• Đorđe Balašević pokopan u svom rodnom Novom Sadu uz pjesmu ‘Olivera’ i prisustvu 30-tak ljudi, bez svećenika (Telegram)
• Covid-19 usmrtio je više od 2,46 milijuna u svijetu, a zaraza je potvrđena u više od 111 milijuna ljudi. I druge brojke (HRT)
• Nedjeljom u 2 Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova: Od prvog lockdowna evidentirani broj prekršajnih i kaznenih dijela obiteljskog nasilja povećan je za 40 posto i broj žrtava povećao se za 12, 13 posto. (HRT)
• Kako je Pfizer pokušao prodati svoje cjepivo Europskoj uniji po besramnoj cijeni – 54,08 eura po dozi, dok su Amerikanci dobili cijenu 16 eura po dozi. EU je uspio dogovoriti sa AstraZeneca cijenu od oko 4,32 eura po dozi… (Telegram)
• Izrael je danas gotovo sve otvorio, ali samo za cijepljene i vlasnike “zelene propusnice” (Novi list)
• Nakon 120 godina, ulaz u zagrebački Botanički vrt više nije besplatan! Odrasli 10 kn za dnevnu ulaznicu, djeca, umirovljenici, studenti i đaci pet kuna. Godišnje ulaznice po cijeli od 300, odnosno 150 kuna. (Jutarnji)

Balašević nikako nije mogao biti moj izbor. Za njegove pjesme rođen sam ili prekasno, ili prerano. Estetski: slabo sam podnosio tu prezašećerenu sentimentalnost. Politički: već mi s nenavršenih četrnaest nikako nije odgovaralo njegovo “računajte na nas”, jer sam već nabavio “Dolgcajt”, prvi album ljubljanskih Pankrta, na kojem se na Balaševića referirala pjesma “Računite z nami”. Rugali su mu se, prevodili njegove sentimente, te još više kolektivne sentimente socijalističke Jugoslavije, u matricu totalitarnog zaglupljivanja… Ključne riječi, ključne fraze našega jezika nisu Krležine ni Andrićeve, nego su Balaševićeve. Naravno da to govori o nama, našem jeziku, i o onome od čega se on gradi i što se u njemu raspada i nestaje. Kakav svijet, takav mu i jezik. Ali meni se čini da bi ovaj svijet bez Đorđa Balaševića bio mnogo gori, strašniji i beznadniji, i da bi među nama bilo mnogo manje tih dobrih i prostodušnih ljudi. Onih kojima je Balašević sačuvao dušu. Onih koji bi ostali bez duše da njega nije bilo.
Tog 7. veljače 1998. premijerno je pred onih četrnaest hiljada ljudi zapjevao ovo (Sevdalinka). Da me je netko tad vidio, pomislio bi da sam poludio, da sam se, evo, rasplakao na Balaševića. Ne morate vi voljeti Miljenka Jergovića, ali posveta koju je napisao je sjajna.

Zbog lanjskih potresa, 22. ožujka i 29. prosinca, dimnjaci su oštećeni. Narušena im je stabilnost te su predstavljali opasnost od djelomičnog ili cjelovitog rušenja pa se izvelo kontrolirano rušenje. Samo rušenje je na 5:26.

Tko zna hoćemo li ikad doznati razlog zbog kojeg je ratni spektakl “Dara iz Jasenovca” puno prije najavljene kino premijere (22. travnja, na obljetnicu proboja preživjelih logoraša, mahom muškaraca) premijerno prikazan u subotu uvečer na RTS-u? Dosad smo samo jednom imali takav primjer u povijesti zemalja bivše Jugoslavije, bilo je krajem 1999. kad je skupi “Četverored” Jakova Sedlara umjesto u kinima završio na državnoj televiziji… Podrška američke kritike je izostala, bilo je i pozitivnih recenzija, no dva najutjecajnija glasila, Variety i Los Angeles Times, ocijenila su film izrazito negativno, naglasivši da je u pitanju antihrvatska, antikatolička i prosrpska propaganda… Nadzornici povremeno nekoga smaknu, no krajnje proizvoljno, tako da to dramski ne proizvodi osobit emocionalni učinak, a nakon što upoznate sve likove i prostore u logoru, počinje se provlačiti monotonija… Je li to antihrvatski film? Prije bi ga se moglo proglasiti antiustaškim, što je krajnje legitimno, ali zanima jedino publiku s ovih prostora… – piše Nenad Polimac za Jutarnji.

• Izrael značajno ublažio mjere, cijepljeno gotovo pola stanovništva (Index). Srbija šesta je zemlja u svijetu po procijepljenosti, dosad su cijepili milijun i 100 tisuća ljudi (Tportal)
• Dosad u svijetu dano 200 milijuna doza cjepiva, 45 posto doza cjepiva koje su otišle klubu bogatih, a njega čini samo 10 posto svjetske populacije (Tportal)
• Drago Hedl (niko kao on): Penavin tata nedavno kupio ogromno zemljište. Sada tamo grade cestu pa će država otkupljivati za velik novac (Telegram)
• Američka tragedija: Kim Kardashian predala dokumente za razvod od Kanyea Westa. On se javio s par nesuvislih komentara (Novi list)
• Glavni švedski epidemiolog Anders Tegnell je pod zaštitom policije zbog prijetnji smrću (Jutarnji)

Zagreb bilježi pad prometa nekretninama, no cijene se i dalje drže. Prosječna cijena stambenog kvadrata kreće se oko dvije tisuće eura, no ima novogradnji i za šest tisuća. Lokacija je i dalje na cijeni, no sigurnost kupcima postaje prioritet pa se uvodi i novi certifikat. – Tu dolazimo do dijela koji može uzdrmati tržište nekretnina, a to je seizmički certifikat kojeg su naveli u Zakonu o obnovi, koji će svaka zgrada nakon obnove imati i pokazati stupanj koji može izdržati što se tiče potresa, kaže Sanjin Rastovac, direktor agencije za nekretnine. HRT ima prilog od 2 minute o temi. O istoj temi piše i 24 sata.

Budući da si Srbija laska da je bogzna kako patrijarhalna zemlja – mada bi se moglo štošta reći o finesama te patrijarhalnosti – bilo je predvidivo da će izbor novog patrijarha SPC, koga neretko (i netačno) nazivaju i „srpski patrijarh“, u pogledu medijske gungule zaličiti na nekadašnji izbor za mis Jugoslavije. Na kraju je, bez mnogo natezanja, za patrijarha izabran doprekjučerašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, koji je – ako mene pitate – bio i najbolji izbor. Kako to znam? Odgovor je jednostavan. Onaj koga Euromahala označi kao „Vučićevog čoveka“, a Kitaj-Gorod kao „papoljupca“, koga, dakle, nenavide i jedni i drugi, mora biti dobar. Tačka. Osim toga, lično (i podugo) poznajem Njegovu novosvetost, Porfirija. Moja je neznatnost, štaviše, anticipirala njegovo uspenije na tron Sv. Save. Tu nedavno, povodom nebitnim za našu priču, čuo sam se telefonom sa (tada još) mitropolitom zagrebačkim, kojom zgodom sam mu rekao, citiram po sećanju: „Ako budeš izabran za patrijarha, biće mi vrlo drago, ali ću te (ako bude povoda) žestoko kritikovati zbog klerikalizma i etnofiletizma.“ Na osnovu prvih postizbornih patrijarhovih izjava, rekao bih da (zasad) neće biti (bar ne mnogo) povoda za kritike te vrste… piše Svetislav Basara za onaj Kurir.

Drugi nastavak analize Sanje Modrić (ovdje je prvi): Ministar želi i da se djeci dragovoljaca, ratnih vojnih invalida i branitelja s najmanje 100 dana borbenog sektora omogući i prioritetno zapošljavanje. Za stjecanje novih prava također više neće biti potrebno niti dokumentirati ratni put. Predlagač tvrdi da je to suvišno jer pribavljanje dokaza o ratnom putu ”onemogućava provođenje postupka u zakonskom roku” te da se podaci o ratnom putu za svakog hrvatskog branitelja ionako već nalaze u Evidenciji branitelja, odnosno bivšem Registru… Već postojeći Zakon o pravima hrvatskih branitelja jasno je razgraničio tu skupinu od svih ostalih građana, a sada te razlike postaju još veće među svima onima koji nemaju stan, ne mogu dobiti kredit, koji su bolesni, idu u mirovinu ili im dijete nema posao. Kod Medveda privilegije samo bujaju. I još se stalno stvara dojam da je sve to još uvijek premalo. Ali zato HDZ lakše pobjeđuje na izborima, a nijedna cijena za to nije prevelika. Sanja Modrić, Telegram

Saborski zastupnici iz kluba HSS-a i HSU-a upozoravaju na tri problema u Zakonu o sjemenu, a prvi je problem što taj Zakon ide na ruku dorađivačima sjemena, a ne poljoprivrednim proizvođačima. Ovaj Zakon želi se progurati pod krinkom povećanja produktivnosti poljoprivredne proizvodnje. Nikome od nas proizvođača nikada nije u interesu posijati loše sjeme i imati loš prinos. Svake godine kada otvorim vrećicu sjemena soje i sipam je u sijačicu zažalim što nisam uzeo svoje sjeme od prošle godine i posijao ga… treći je problem što poljoprivredni proizvođači mogu proizvesti sjeme, certificirati ga, doraditi u pogonima koji to rade, ali ga ne mogu prodavati. Pitanje je – zbog čega je to tako ako je to sjeme prošlo sve faze koje je prošlo i sjeme koje dorađivač prodaje. Stare sorte se mogu sijati i po ovom Zakonu, jedino se njihovi plodovi ne mogu stavljati na tržište. Večernji

Australija dolazi odmah nakon Afrike s prosječnom duljinom penisa većom od 14,7 centimetara, a u istom su društvu i Meksiko, Norveška, Italija, Mađarska i Švedska. Muškarci u Hrvatskoj nisu obuhvaćeni istraživanjem, no neki raniji podaci pokazuju kako s prosjekom od 14,77 spadaju u upravo gore navedenu kategoriju. SAD, Francuska, Njemačka i Engleska su u sredini s prosječnim veličinama između 12,9 i 14,7 cm, dok Rusi imaju u prosjeku penise veličine od 10,5 do 12,9 centimetara, kao i Japanci, Indonežani i Brazilci. Indija, Tajland i Južna Koreja na samom su dnu, s prosječnim veličinama između 9,3 i 10,5 centimetara. Daily Mail / Jutarnji

Kad volimo intervjue općenito. Čuj ju kako prede u mikrofon.

Cat interrupts interview pic.twitter.com/GGn4MBjnQu

— Animal Life (@animalIife) February 21, 2021

• Hrvatska se oprašta od Balaševića: Suze, pjesma i cvijeće u Zagrebu, Splitu, Zadru, Puli, Osijeku… (Jutarnji). Od Balaševića se opraštaju na Forum.hr
• Koronavirus u zadnja 24 sata: 9 preminulih, 260 novozaražanih, 789 pacijenata na bolničkom liječenju, od toga su na respiratoru 72 pacijenta (Večernji)
• Izrael: Pfizerovo je cjepivo protiv zaraze koronom učinkovito 95,8 posto, a čak 99,2 posto u sprečavanju teških oblika bolesti (Tportal)
• Bitcoin je i dalje u uzlaznom trendu. Cijena jednog bitcoina premašila je i 56.000 američkih dolara, a ukupna tržišna kapitalizacija veća je od bilijun dolara (Bug)
• Aleksa Bjeliš oštro o Borasu i stanju na Sveučilištu u Zagrebu: Spominje nedorasle osobe, trivijalan pristup, poniranje u bezdan i pita se gdje je dno (Tportal)

Uvijek zanimljivi komentator istraživanja svemira Ante Radonić govorio u slijetanju NASA-inog rovera Perseverance (Ustrajnost) na Mars: Rover ima 25 kamera, ima dva mikrofona, teži više od tona. Po prvi puta smo sa Zemlje na Mars poslali i dron. On je tehnološki demonstrator, u zadnji čas je dodan. On je ispod trupa rovera. Jučer su dobili signale od malog helikoptera da je on u dobrom stanju. Sad će mu puniti baterije. Negdje u travnju će taj mali helikopter biti spušten ispod trupa, onda će se rover udaljiti 100 metara dalje na sigurno mjesto da se napravi pokusni let. Ovaj rover ima i posebni modul za proizvodnju kisika iz ugljikova dioksida koji čini 95 posto Marsove atmosfere. Marsova atmosfera ima 100 puta manju gustoću od one na Zemlji. Takvi uređaji će jednog dana omogućiti da ljudima mogu disati. Ako proizvodite kisik, onda imate oksidator za buduće rakete koje se s Marsa vraćaju na Zemlju. Taj eksperiment je od iznimne važnosti… HRT

Branimir Pofuk je razgovarao sa Jasmilom Žbanić o njenom filmu Quo vadis, Aida koji je kandidiran za Oscara za najbolji “strani” film, a za koji je sama napisala i scenarij. Od svjetske premijere u Veneciji po svijetu žanje nagrade i sjajne kritike, poput one nedavne Petera Bradshowa u Guardianu, koji mu je dao pet zvjezdica. Večernji

• Prvi igrani film koji se bavi zločinom u Srebrenicu, nije državni projekt BiH?
• Ha, ha! Ne, uopće nije državni projekt… Nismo željeli da samo pogledaju film i odu. Meni je bilo izuzetno dirljivo što je prva osoba koja se javila za riječ bio jedan mladić iz Republike Srpske koji je rekao da je plakao i da bi volio da mnogo njegovih prijatelja pogleda film, a posebno oni koji veličaju ratne zločine i ratne zločince. Meni je ta reakcija bila toliko važan, znajući koliko su mladi ljudi otrovani medijskom slikom, školskim programom i ljudskim faktorom političara koji manipuliraju činjenicama i osjećajima. Taj mladić je imao dvadesetak godina. Dakle, dvadeset godina života u jednoj tako otrovanoj sredini nije uništilo tog čovjeka i njegovu sposobnost da se poveže s likom za koji mu škola i okolina govore da pripada onim nekim drugima prema kojima ne treba osjećati ništa. Bilo mi je izuzetno drago da je ovaj film uspio dotaknuti nekoga tko je bio formatiran da ga ne dotakne.

Prvo pitanje se odnosi na kratak rok, a ono glasi: može li se očekivati oporavak gospodarske aktivnosti koji će omogućiti nastavak razmjerno lagodne situacije na tržištu rada bez nepredviđenih šokova? Drugo pitanje se odnosi na dugi rok: čak i ako se aktualna, ne odveć loša očekivanja o rastu ostvare, može li EU pronaći unutarnje izvore za snažan rast produktivnosti i ulazak u globalnu konkurentsku bitku s Amerikom i Azijom u području novih tehnologija? Ja sam optimist u kratkom i pesimist u dugom roku. Vrijedi i za Hrvatsku i EU. Prognoziram da slijedi ekonomski rast koji neće biti tako skoro prekinut, osim ako sutra ne udari neki veliki meteor ili virus mnogo opakijih svojstava od SARS-Cov-2… piše Velimir Šonje za Arhivanalitiku.

Zašto su se u Dugopolju tako razmetali novcem? Naprosto: zato što su mogli. Općini od 3400 žitelja pritjecali su enormni prihodi od komunale. Istodobno, Dugopolje se nije moralo brinuti za složenije društvene funkcije zato što je njih na grbači imao obližnji, dugovima zagušeni Split. Dugopolje je priča o čitavoj perverziji hrvatske lokalne samouprave. O Hrvatskoj opsesiji infrastrukturom. Ali – i priča o hrvatskim razvojnim skokovima, amplitudama konjuktura i propasti, u kojima jedna generacija otkriva zlato u Klondikeu, potom sve to spiska, a potomcima ostavi dugove… piše Jurica Pavičić za Jutarnji.