To što Milanović radi zove se, naravno, trolanje: uporno namjerno provociranje i besmisleno skretanje s teme rasprave. Odnosno, malo preciznije, flejmanje: “potpaljivanje” diskusije, rekli bismo nezgrapno na hrvatskom, dok svi ne polude. Besposlene trolere i flejmere – zna pritom svatko tko se s njima susreo – najpametnije je ignorirati. Samo što s Milanovićem to baš i ne ide. S jedne strane, naime, ovaj besposleni trol istovremeno je predsjednik države. S druge strane, on svoje flejmanje shvaća kao prvorazredno klasno pitanje. Koje se, doduše, svodi na tvrdnju da žrtve seksualnog maltretiranja i uznemiravanja nisu prave žrtve ako pritom, prema Milanovićevoj procjeni, imaju previsoke prihode – odličan Boris Postnikov u Novostima se osvrće na izjave predsjednika Republike o silovanim ženama.