Andrej Nikolaidis za Žurnal vodi dnevnik iz izolacije tokom pandemije. Iz drugog nastavka:
“Svi problemi čovječanstva izviru iz činjenice da čovjek nije sposoban ostati u tišini i osami svoje sobe“, pisao je Blaise Pascal.
Dozvolite da sa ramena genija uputim skromnu poslanicu svima kojima je čak i danas nesnošljivo ostati u sobi, pa su zbog toga voljni rizikovati ne tek svoj, nego i živote ljudi koje navodno vole.
Dragi moji…
Nedjelju dana ne rade kafići, nedjelju dana smo prisiljeni živjeti u kući, a već nam se čini kako svijet stiže svome kraju? A šta nam, zapravo, fali? Imamo kafu, pivo, internet, duvan. Možemo čitati, gledati filmove, čak su nam i naši najmračniji poroci dostupni… Kući smo sa osobama koje volimo, ili bismo ih trebali voljeti. Imamo cilj: preživjeti, ne zaraziti bližnje, pomoći bližnjima. Pa ipak, sve nam je to nesnošljivo. Osjećamo neodoljivu potrebu da otrčimo negdje vani – bilo gdje, samo da to nije dom. Imamo neodoljivu potrebu da vrijeme provedemo sa nekim – bilo kim, samo da nisu naši najbliži…