– Gdje smo stali? Da, ‘pobačaj je dopušten samo kad je trudnoćom ugrožen život majke’. Da ne bude nesporazuma: iznimno dakle, samo u slučaju kad je izvjesno da će žena umrijeti iznese li trudnoću do kraja, pobačaj je dopušten kako bi joj se spasio život?
– Tako je.
– Pisali ste dakle zakon, složili se kako je pobačaj ubojstvo i kako se svaki začeti plod ima pravo roditi, obrazložili to mojom voljom i mojim planom, mojim planom Ilčiću!, a onda se odlučili dodvoriti feministicama i babama, pa zaključili da moj plan možda ipak treba malo doraditi!
– N…
– Šta n? Šta n?! Neće Stari ni primijetiti jednu sitnu iznimku, jel da?
– N… n… – nkao je starčić potpuno blijed.
– Odakle ti ideja da bi život jedne kurve meni bio važniji od života koji se u njoj začeo? – vikao je Gospodin. – I zašto uopće misliš da je flundra slučajno kažnjena bolešću i izborom, ‘ili ona ili dijete’? Ja bih se, recimo, zakleo da si maloprije sam rekao da se čovjek, kako ono, ‘ne smije miješati u moj plan’.
Pribilježio je sveprisutni, sveznajući i božanski Boris Dežulović raport Ladislava Ilčića kod Gospodina. Ladislav who? (Ladislav Ilčić je čovjek koji nikad u životu nije masturbirao.)