Pišući roman ‘Hoćemo li sutra u kino?’ vidio sam da je nemoguće upoznati bilo koga. Taj netko drugi ili druga toliko su kompleksni, toliko im stvari juri kroz glavu, nekad reagiraju prema obrascu, ponekad iznenađujuće, da je upoznavanje do srži nemoguće. I bolje je tako. Zanimljivije je živjeti… Spontani pisci nemaju plana, ne vode računa o vremenu, likovima, još manje o formi, jeziku, kompoziciji, o višku materijala. Ispisuju svoje psihograme kao da su nešto vrijedno za književnost. Naravno, drugo je Jack Kerouac koji je svoj stil nazvao ‘spontanim’ – to nije pisanje, to je tipkanje… Jutarnji