Guardian je razgovarao s petero ljudi čiji su životni stilovi takvi da žive manje-više u izolaciji, da bi provjerio što znači samački život, ispunjava li ljude samoća jezom, ili je riječ o luksuzu. Redom, ljudi s kojima su razgovarali su: Sarah Drummond (48) kojoj je posao da sjedi u australskoj šumi i gleda ima li požara (kaže da bi voljela imati dečka), ekspedicijski liječnik Alexander Kumar (34, kaže da je samotnije biti sam u svom stanu i nemati što raditi, nego biti na Antarktici bez čovjeka kilometrima u krug), fotografkinja Rathika Ramasamy (47, “osjećam se najviše živom kad sam sa svojim mislima i prirodom”), Jordan Farmery (32, usamljen samo kad mu nedostaju djeca), renđer Ian Williams (57, “samoća je privilegij”).

Usvajanje zdravih životnih navika povećavaju očekivanu životnu dob za do 10 godina, pokazalo je istraživanje na Harvardu o 123.000 odrasle osobe u proteklih više od 30 godina. Te zdrave navike su: izbjegavanje pušenja, zdrava prehrana, redovita umjerena tjelovježba, održavanje normalne tjelesne mase i konzumacija alkohola samo u umjerenim količinama. U idealnim okolnostima, kad bi se netko držao svih pravila (30 minuta vježbe dnevno, indeks tjelesne mase između 18.5 i 24.9, alkohola 5-15 grama na dan za žene i 5-30 grama na dan za muškarce), to bi značilo 12 očekivanih godina više za muškarce i 14 za žene. Newsweek

Poznata talijanska književnica Elena Ferrante napisala je zanimljiv mali tekst o prijateljicama: “Problem je u tome što nas tješi imati puno prijatelja – osjećamo se popularno, voljeno, manje samima. Stoga volimo opisivati kao prijatelje žene s kojima imamo malo toga ili ništa zajedničkog, ali s kojima, ako je potrebno, ispunjavamo prazninu… Činjenica je da su prijateljice rijetke poput istinske ljubavi… odnosi među prijateljima imaju bogatstvo, kompleksnost, kontradikcije i inkonzistencije ljubavi. Mogu reći, bez straha od pretjerivanja, da mi se ljubav prema prijateljima uvijek činila sadržajno vrlo sličnom mojoj ljubavi prema najvažnijem muškarcu u mom životu. Gdje je razlika? Seks”.

Ekscentrična meditacija o smrtnosti snimljena s puno humora i topline Lucky redatelja Johna Carrolla Lyncha otvorit će Subversive festival koji se od 6. do 14. svibnja organizira u zagrebačkim kinima Europa i Tuškanac te u Muzeju suvremene umjetnosti. Među 50 dokumentarnih, igranih i kratkometražnih filmova još je i marksistički mjuzikl Tvornica ničega portugalskog autora Pedra Pinhe nagrađen u Cannesu, Hotel Jugoslavija švicarskog redatelja Nicolasa Wagnièresa koji ulazi u sablasno puste interijere nekoć najvećeg hotela na Balkanu itd. Osim filmova, na festu će se i diskutirati – dolazi 100 intelektualaca, članova 4. Internacionale, komunističkih i radničkih partija, sindikalista, umjetnika, filmaša i aktivista iz cijelog svijeta, a pričat će na temu ‘Borba za slobodu i poetska pravda’. T-Portal

Zanimljiva usporedba: Broj štoseva po epizodi ‘Prijatelja’ i ‘The Office’

Srednja temperatura zraka u Zagrebu nikada nije bila tako visoka kao ove godine – čak 17,3 °C, što je za 1,4 °C više od dosadašnjeg rekorda iz 2007. godine, a podaci se vode još od 1862. godine. Ove su godine novi travanjski rekordi izmjereni i u Goricama pokraj Nove Gradiške, Kninu, na Zagreb Plesu, Čilipima, Makarskoj, Šibeniku, Ogulinu, Rabu, Lastovu, Zemuniku, Komiži i Zadru, piše Zoran Vakula i prognozira da svibanj neće biti toliko iznad prosjeka te najavljuje kišu…

Video za ljubitelje jazza: International Jazz Day All-Star Global Concert održan u ponedjeljak u Petrogradu

Čovjek došao razumu: Branitelj koji je kamionom pregazio cvijeće u Vodicama jer ga je podsjećalo na petokraku – ispričao se riječima "žao mi je što sam reagirao nepromišljeno, više emotivno nego razumno"

Mještani zagrebačkih naselja Brezovica i Podsused mjesecima su se bunili protiv kompostane odnosno reciklažnog dvorišta u svom naselju, i pobijedili – Grad Zagreb odustao je od ovih projekata u njihovim naseljima. Postoji tu i širi kontekst – plan gospodarenja otpadom gradonačelnika Bandića pao je u zagrebačkoj skupštini, nisu ga podržali ni Bandićevi koalicijski partneri, a kamoli oporba. RTL vijesti

13:19 Slađa strana života (5,7), HTV2
14:00 Znanstveni krugovi, HTV1
14:30 Djevojka zvana Tamiko (5,9), HTV3
14:31 Zdrav život – upala srčanog mišića, HTV1
15:09 Stephen Fry u Srednjoj Americi: Od Salvadora do Nikaragve (7,4), HTV2
15:55 Velečasni Brown (7,7), HTV1
16:16 Graditelji – o graditeljima mosta preko Drave, HTV3
16:47 Plavetnilo Bahama: Plave rupe i špilje (8,5), HTV2
17:16 Zvjezdane staze: Nova generacija (8,3), HTV3
17:20 Kod nas doma – što kad nema posla ni novca?, HTV1
18:00 Na gradskim krovovima: Na krovovima Sao Paula, HTV3
19:40 Potraga, RTL
20:00 Dragi susjedi, RTL
20:05 Radim, dakle jesam, HTV3
20:05 Global – rad, HTV4
20:30 Što je klasik? Biblija – knjiga nad knjigama, HTV3
21:00 Junfer u 40-oj (7,1), HTV2
21:03 Svijet bez posla?, HTV1
21:05 Svijet klasike – veliki Maisky, HTV3
21:35 U autobusu (8,1), HTV3
22:10 Zvjezdane staze: Voyager (7,7), HTV3
22:10 Čuvari mira u zemlji rata – Afganistan, HTV4
22:15 RTL Direkt, RTL
22:55 Mućke (8,6), HTV2
22:56 Dvorana snova (6,7), HTV3
23:22 Nijemi svjedok (7,1), HTV1
23:45 Svita (6,6), Nova TV
00:46 Lice ljubavi (6,2), HTV2
Kompletni programi: HTV1, HTV2, HTV3, HTV4, RTL, Nova TV

Google je u prvom kvartalu imao puno veću zaradu i potrošio puno više – evo zašto

‘What Will People Say’ je novi film norveške redateljice Iram Haq koji govori o tinejdžerici pakistanskog podrijetla u Norveškoj koju otac pošalje na preodgoj u Pakistan nakon što je ulovi s dečkom u sobi. Monitor kritičar Marko Stojiljković potražio je razloge na topli prijem na koji ‘What Will People Say’ nailazi od strane kritike i publike širom svijeta, jer njemu je “film prepun naoko bezazlenih klišea i nastavljač trendova serviranja imigrantskog ‘misery porna’ po ‘istančanom’ ukusu zapadnjačke publike”. Monitor.hr

Nikada nisam bio za cenzuru, ali ponekad bi određene duboko ukorenjene stvari trebalo proterati iz umetnosti na nekoliko godina koliko da se od toga odmorimo. To “nešto” može biti i potpuno bezazleni kliše poput ostavljanja velike plišane životinje u krevetu prilikom iskradanja iz istog (mislim, je li to neko u životu zaista uradio?), a mogu biti i ozbiljnije stvari kao što su tipski portreti određene kulture koje cenimo po tome iz koje kulture dolazi njihov autor. Ako je, recimo, tema represija nad ženama u muslimanskim migrantskim zajednicama na Zapadu, a autor je svetlije boje kože i, k tome, muškarac, njegov ćemo film odmah proglasiti kulturno neosetljivom, čak rasističkom desničarskom propagandom. Ako isti film na istu temu snimi žena, još i pripadnica druge generacije migranata, njeno delo ćemo prozvati hrabrim i beskompromisnim insajderskim pogledom. Bilo kako bilo, ‘What Will People Say’ je kriv po obe tačke optužnice, i kao film prepun naoko bezazlenih klišea, i kao jedan od nastavljača trendova serviranja imigrantskog “misery porna” po “istančanom” ukusu zapadnjačke publike.

Priča je to sedamnaestogodišnjoj Nishi (Mozhdah) koja odrasta u Norveškoj rastrzana između zapadne kulture koju vidi u školi i na ulici i pakistanske kulture svojih roditelja koja podrazumeva striktne norme, kako u religijskom smislu, tako i po pitanju svakodnevnih navika. U početku se čini kako Nisha uspeva da pliva kroz različite socijalne pejzaže kako u školi i na ulici, tako i u kući, uvek igrajući ulogu koja se od nje očekuje. Čini se i da je konzervativizam njenih roditelja svakako nekakvog blažeg oblika, i da im je prva briga njena dobrobit, budućnost i karijera. Majka (Khanna) će je, recimo, dobrohotno opomenuti kako da se obuče kad ide po oca u radnju, a otac (Hussain) će svesno riskirati sramotu tako što za svoj rođendan želi da cela familija pleše u istoj sobi, što u pakistanskoj kulturi nije dozvoljeno.

Nishi je, međutim, dovoljna samo jedna nepažnja da joj se život izvrne naglavačke. Nepažnja kao preglasno zvono mobilnog telefona njenog dečka (Harr) koji se nekako uvukao u njenu sobu. Naizgled mirni otac će izgubiti živce, pomisliti na katastrofični scenario seksualne aktivnosti i premlatiti nesretnog mladića, a Nisha će završiti u sigurnoj kući, što će samo još više uzburkati duhove u maloj, ali tesno povezanoj, tračanju i javnom sramoćenju sklonoj pakistanskoj zajednici. Pomislivši da se prašina slegla posle jednog telefonskog poziva, ona biva namamljena u klopku: uz pomoć brata (Arfan), otac je otima, odvodi na aerodrom i dalje u Pakistan, nekih 300 kilometara od Islamabada, gde je ostavlja kod svojih rođaka. Nevolje za zapadnjački nastrojenu Nishu tu tek počinju jer rođaci očeve generacije (Chaddha, Parimoo) nisu baš tolerantni prema njenim eskapadama, pa će posle pokušaja kontakta sa prijateljicom u Evropi završiti u potpunoj izolaciji iz koje će je povremeno izbavljati mlađi rođak (Saraf), što vodi u još veću nevolju.

Svako se barem jednom u životu susreo sa pitanjem “šta će selo / susedi reći”. Ako ga već nisu postavili naši roditelji, onda su to sigurno učinili bake i dedovi. Takav pritisak sredine je prisutan u obe varijante konzervativizma, bilo u onoj rigidnoj gde se ljudi slepo drže (javno-)moralnih normi propisanih tradicijom, ili onoj usmerenoj na uspeh i socijalnu mobilnost gde se na “devijantno” ponašanje potpuno normalno za mlade ljude gleda kao na zamku koja će ih odovojiti od važnih stvari poput akademskog i karijernog napretka. Takav pritisak je prisutan i više je nego legitimna tema za filmove.

Problem sa ‘What Will People Say’ je odsustvo bilo kakvog smisla i interne logike u tretmanu te važne teme. Otac i majka menjaju strane od “progresivnog” do retrogradnog konzervativizma kako im paše, odnosno kako je to zgodnije autorici da vodi priču dalje, pa tako dolazimo do nekonzistentnosti od scene do scene da, recimo, otac prvo želi udati kćer za koga god u Pakistanu ili na Zapadu, pa je želi naterati na samobistvo, da bi na koncu žalio što bi ona u slučaju udaje morala odustati od obrazovanja i karijere. Osim što im je motivacija klimava, oni i zapravo ne egzistiraju kao likovi, dok je starija generacija pakistanske rodbine svedena na stereotip zlih rođaka, a mlađa generacija i u Pakistanu i Norveškoj je portretirana kao mlitava i nesposobna. Kao lik zapravo ne postoji ni naša protagonistkinja, čija je jedina funkcija da neprestano pati i zuri u prostor ispred sebe. Možda na početku dobivamo nekakvu informaciju o vanjskim manifestacijama njenog života (u suštini, klasično tinejdžersko ponašanje), i možda možemo “face value” prihvatiti ambicije njenih roditelja glede njenog obrazovanja, ali o njenom unutarnjem životu ne saznajemo apsolutno ništa, tako da su se svi njeni postupci mogu shvatiti isključivo kao aparati zapleta.

Čak i ako na jedvite jade prihvatimo da je ovakav jednostrani portret pakistanske kulture (u samom Pakistanu, to jest) kao represivne i nasilne plod autoričinog neposrednog ili makar posrednog iskustva sa istom, a ne “doctoringa” i igranja na kartu (kultur-rasističkih) sentimenata kod zapadne publike kojoj je film i namenjen, problem ostaje u tome što tu ne vidimo ništa novo, sveže, šokantno i autentično. Osim lošeg scenarija, za to je svakako kriva i režija Iram Haq prepuna očekivanih, stereotipnih, pešačkih rešenja poput fingiranja trilerske tenzije pomoću “soundtracka” u trenucima kada film pada u tempu.

Uzevši sve u obzir, ostaje nejasan taj topli prijem na koji ‘What Will People Say’ nailazi od strane kritike i publike širom sveta. Šta god rekli za još i veći “hype” oko slično intoniranog ‘Mustanga’ od pre nekoliko godina, taj je film makar imao neka elementarno zanimljiva estetska i vizuelna rešenja. Teško da razlog za to može biti reputacija Iram Haq koja je pre ovog snimila svakako superiorniji, ali ne baš impozantan film ‘I Am Yours’ (prikazan pre nekoliko godina na beogradskom FEST-u uz nekakvu nagradu) o višestrukim problemima samohrane majke pakistanskog porekla u Norveškoj. Biće da to ipak ima najviše veze sa političkom korektnošću i oklevanjem da se takav nazove lošim čak i kad po svemu viđenom ispunjava standarde konzervativne propagande. (3/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.

Novi list ima zanimljivu statistiku o radnicima. Službeno je broj zaposlenih danas i prije 15 godina gotovo isti, no te 2003. godine u 1,34 milijuna zaposlenih nisu bili uključeni oni u obrtu i slobodnim zanimanjima, dok najnovija brojka o 1,37 milijuna zaposlenih uključuje i 180 tisuća onih iz obrta i slobodnih zanimanja. Danas je u Hrvatskoj 1,566 milijuna aktivnog stanovništva, što je 144 tisuće manje nego prije 15 godina, ali zato ima 171 tisuću nezaposlenih manje i i 181 tisuću umirovljenika više. Turizam kao najpotentnija ekonomska grana jest rastao, ali ne tako snažno – u 15 godina broj zaposlenih u turizmu povećao se za 20 tisuća.

Prehrana bogata tjesteninom i rižom povezana s ranijom menopauzom – čak godinu i pol ranije žene koje se tako hrane uđu u menopauzu, s druge strane prehrana bogata ribom odgađa menopauzu, za čak do tri godine

Za vikend je otvoren “filmski grad” u Kini, Oriental Movie Metropolis, kineski Hollywood velik poput 500 nogometnih stadiona, vrijedan 50 milijardi juana (otprilike isto toliko kuna), što je najveće ulaganje u svjetskoj povijesti u filmskom i televizijskom sektoru. Cilj je privući snimanja u ovo ljetovalište. Bloomberg

Night Riders Croatia – noćna vožnja biciklom po Medvednici

U Malom Lošinju je trenutno oko 35 do 40 posto više turista nego prošle godine u isto vrijeme. Sezona je dobro počela, fascinantno je što govorimo o njoj već u 4. mjesecu. Turistička godina je počela puno ranije nego prošle i samim tim rezultati su dobri, rekao je ministar Cappelli sinoć u Otvorenom (snimka). U Hrvatskoj se trenutno odmara oko 260 tisuća gostiju, a u prva 4 mjeseca ostvareno je 9% više dolazaka i 7% više noćenja u odnosu na lani. U Zagrebu je bilo 300 tisuća dolazaka i 600 tisuća noćenja, što je 12% više dolazaka 18% više noćenja. Traži se između 12 i 15 tisuća sezonskih radnika, a HTV-ovi gosti naglašavaju nužnost većih plaća. HRT

Danas se u Zagrebu pod nazivom “Za reforme, za ljude” održava sindikalni prosvjed povodom Praznika rada (od 11 ispred Radničkog doma, ići će se u Maksimir), a na koji će doći i prosvjednici iz Pule, Rijeke, Varaždina, Čakovca, Karlovca, Siska, Slavonskog Broda i Osijeka. Prosvjedi se održavaju i u Splitu na Marjanu, te u Karlovcu, tradicionalnom biciklijadom. Proslave Praznika rada, bez prosvjeda, organizirani su u Osijeku, Puli, Virovitici, Sisku, Rijeci, Splitu, dok se u Zagrebu i okolici izdvajaju Chill&Grill na Bundeku, festival hrane i pića, roštiljada u Zaprešiću te biciklijada u Vrbovcu.

Migranti pronašli novu rutu preko Hrvatske – pored Karlovca pa preko Kupe u Sloveniju, od početka godine u Kupi i Korani pronađena četiri leša, vjerojatno migranata

Svaki muškarac želi biti apsolutni vladar svoje spavaće sobe. Alpha Strong je novi, 100% prirodni proizvod premium kvalitete koji svojom jedinstvenom kombinacijom biljnih ekstrakata snažno podiže “vitalnost“ i produljuje izdržljivost svakog muškarca. Alpha Strong počinje djelovati već nakon 15 minuta, a izdržljivost i povećana osjetljivost traju i do 12 sati. Dostupan je u svim ljekarnama, a više možete saznati i na www.alphastrong.hr.