Dobro složeno, pročitati. Ovdje je EU vs Disinfo nešto kao EU Faktograf i popis dosad razotkrivenih i osporenih lažnih vijesti.
Brendovi danas moraju biti prisutni na društvenim mrežama, što znači da će se potencijalno suočiti s informacijama koje štete njihovom imidžu. Zato je važno stvoriti autentičnu zajednicu koja će prepoznati prave poruke od lažnih. Nažalost, postoje oglasi koji već vrlo uvjerljivo predstavljaju lažne vijesti, a razlike između stvarnog i lažnog sadržaja postaju sve manje očite.
Pojmovi “smiješno” i “urnebesno” već se lagano gube, pojmovi deep fake i zlonamjera dolaze do glave. Koliko daleko mogu ići lažni članci i kako oni mogu utjecati na moj privatni život? Hoće li osobe koje naiđu na sličan članak razlučiti da je riječ o lažnom članku? Hoće li AI toliko napredovati da stvarno nitko neće moći prepoznati istinito od neistinitog?
Kada sam o tome počela razgovarati sa sebi bliskim osobama, uvijek sam dobila pitanje: Pa, dobro, jesi li prijavila?!
Nisam mogla prijaviti, jer meni nisu iskočili ti oglasi. Jedino što sam mogla je zamoliti druge da prijave taj oglas ako im se opet pojavi. No, što točno s tim dobijem? Potencijalno zaustavljamo samo jedan oglas, ne znamo koliko ih se još vrti ili ih je u izradi na istu temu. Idući puta kad vidite neku sličnu vijest, nemojte odmah kliknuti. Provjerite naziv domene, jer često lažni članci dolaze s nepoznatih i sumnjivih stranica. Također, ne ostavljajte svoje osobne podatke. Voditeljica podcasta koja se sama našla u lažnom oglasu, za Netokraciju.
Američka vlada optužila je dvojicu Rusa za utjecaj na američke izbore i zaplijenila preko 30 internetskih domena povezanih s kampanjom. Dokumenti FBI-a otkrivaju i širu rusku operaciju usmjerenu na europske zemlje, poput Njemačke, Francuske, Italije i Ujedinjenog Kraljevstva. Cilj je bio izazvati podjele, diskreditirati SAD te oslabiti podršku Ukrajini. Korištene su krivotvorene verzije poznatih medija i botovi za širenje lažnih informacija. Njemačka je posebno identificirana kao ranjiva meta zbog svoje ovisnosti o ruskom plinu. Index
Na Facebooku kruže neobične objave. Prikazane su navodne prepiske između poznate pjevačice i voditeljice Sanje Doležal i RTL-ove voditeljice emisije RTL direkt Mojmire Pastorčić. Clickbait članak spominje otkrivanje neke tajne i tužbu protiv novinarke. Autor objave ima neko strano ime te ispod njega piše kako je riječ o plaćenom oglasu. O čemu god da se radilo vjerojatno nema ništa dobroga ako kliknete i pokušate otvoriti objavu. Ovo je samo još jedna u nizu kreativnih lažnih objava na ovoj društvenoj mreži. Ovo je očito neki novi oblik lažne vijesti sličan onima u kojim su ranije prevaranti koristili lik i djelo poznatih. U sličnim objavama mogu se naći i Joško Lokas, Tarik Filipović i drugi. Zagreb info
Premda nije u svakoj od država situacija ista, svi se sugovornici slažu da je upravo kriza profesionalnih medija bila glavni okidač za pojavu i jače širenje lažnih vijesti. Sve je krenulo, kažu stručnjaci, još u financijskoj krizi 2007/2008. kada su ugašena regionalna dopisništva, a prve žrtve bile istraživačko i reportažno novinarstvo. Novinari dobro znaju svoj posao, ali ga ne mogu nesmetano obavljati. Lažne informacije u pravilu bujaju u doba velikih društvenih i političkih kriza. Na društvenim mrežama aktivan je Metin Third-Party Fact-Checking program za provjeru informacija, a u što su uključeni Faktograf i Istinomer, iako su i oni skloni greškama. Ministarstvo kulture pokrenulo je 12 projekata s tematskim fact-checkingom, a tu je još i Adria Digital Media Observatory (ADMO) u koji su uključeni pojedini mediji i sveučilišta. Na razini EU usvojen je Akt o digitalnim uslugama koji obvezuje velike kompanije poput Googlea, Mete, TikToka i druge da ih izvješćuju o svom radu na promicanju vjerodostojnog sadržaja, kao i oglašavanja koje se temelje na dezinformacijama. Netokracija
Najčešće ne znaju da se radi o lažnim vijestima. Novo istraživanje ukazuje kako se lažne vijesti ponekad ne šire iz zle namjere, već zbog činjenice kako se pročitane informacije ne razumiju kako treba. Iako mnogi smatraju kako se radi o unaprijed izgubljenoj bitci, mnogi stručnjaci smatraju kako se pravilnom edukacijom širenje dezinformacija u budućnosti može spriječiti. Iako je vjerojatnije da su oni koji se svrstavaju u politički desni spektar skloniji povjerovati u lažne vijesti, prijašnja istraživanja su se više fokusirala na to da se otkrije tko ih je skloniji širiti. No, politička uvjerenja su pokazatelj kako je samo širenje vijesti od onih koji su naivniji jednako velik problem. IFL Science
Dezinformacije najčešće razumijemo kao informacije koje su netočne i namjerno stvorene kako bi obmanule javnost; naštetile nekome i slično, a govori se još i o lažnim vijestima. Mizinformacije su pogrešne informacije koje se prikazuju kao činjenice, no namjera koja stoji iza njihovih širenja nije nužno obmana. Lažne vijesti su isključivo medijske objave i članci upakirani tako da izgledaju kao prava vijest. Malinformacije su zato točne činjenice, ali se koriste za nanošenje štete nekoj osobi. Primjer bi bio dijeljenje intimnih fotografija i snimki bez pristanka te osobe. Medijska pismenost
Novinar je nekad u škakljivoj situaciji kao i sudac na nogometnoj utakmici jer želi biti nepristan, a pritom donijeti neke važne odluke. Kao i u nogometu gdje danas postoji VAR, novinari trebaju prikupiti informacije o dvije suprotstavljene strane i predstaviti ih publici na što neutralniji i najbolji mogući način. Zamislite novinara koji želi vama čitateljima pojasniti više o tome je li zemlja okrugla ili je, kao što neki još uvijek tvrde, ravna ploča. Za sugovornike o toj temi svakako bi mogao pronaći znanstvenika koji bi objasnio kako i zašto znamo da je Zemlja okruglastog oblika, ali i nekog ravnozemljaša. No, koliko sve to ima smisla ako dva sugovornika nisu na istoj razini prihvaćanja utvrđenih znanstvenih dokaza? Mediji bi trebali postupiti racionalno te argumentirano se suprotstaviti širenju dezinformacija, iskrivljivanju činjenica, teorijama zavjera i lažnim vijestima. Medijska pismenost
U svakom društvu postoje pukotine. Točke rascjepa društvenog tkanja nalazimo u onim aspektima politike i kulture oko kojih ne postoji dominantni konsenzus. Tamo gdje se vode rasprave, gdje se razmjenjuju informacije kojima se argumentiraju suprotstavljena stajališta, uglavnom pronalazimo i dezinformacije, tvrdnje bez činjeničnog utemeljenja. Termin dezinformacije koristi se za namjerno plasirane laži. Termin misinformacije koristi se za informacije koje su činjenično netočne, ali iza njihovog širenja ne postoji namjera da se nekoga obmane. Malinformacijama se smatraju informacije koje netko plasira u javni prostor s ciljem da našteti drugoj osobi. Mogu biti stvarne, ali uglavnom su barem djelomično izmišljene. Termin lažne vijesti skovan je da bi opisao internetske stranice koje se lažno predstavljaju kao news portali i zarađuju na oglasima monetizirajući promet koji generiraju objavom skandaloznog i emotivno nabijenog, ali činjenično neutemeljenog sadržaja. Lupiga
Europski opservatorij za digitalne medije (EDMO) osnovao je Radnu skupinu za dezinformacije o ratu u Ukrajini, koja prikuplja i analizira podatke i materijale s ciljem boljeg razumijevanja trendova širenja dezinformacija vezanih za rat u Ukrajini. Ruska propaganda prerušena u fact-checking prvi je problem na koji je upozorila nova EDMO-ova radna skupina u izjavi objavljenoj 17. ožujka. Već dugo integrirana u političke strategije, zloupotreba provjere činjenica ponovno dovodi u opasnost rad zajednice koja se bori protiv dezinformacija. Proteklih godina svjedočili smo rađanju i širenju samoproglašenih ‘fact-checking portala’ ili profila na društvenim mrežama. Medijska pismenost
U vrijeme kada su se svjetski farmaceutski giganti međusobno natjecali i utrkivali sa vremenom, radi pronalaska cjepiva protiv Covida-19, u gradu Lješ u sjevernoj Albaniji dvije su osobe prodavale doze “čarobnog lijeka” koji nije bio ništa drugo nego obična mješavina klorovodične kiseline i vode koju su prodavali po cijeni od 20.000 leka (oko 160 eura). Veliki broj ljudi su bio je žrtva ove prevare, a policija je privela F. Froku (57) i H. Froku (30) u srpnju 2020. godine, kada su na Facebooku objavili tvrdnju da su otkrili lijek protiv Covida-19. Očajanje ili strah od gubitka voljene osobe zbog Covida-19 primorao je neke ljude da povjeruju u to da zaista postoje čarobni lijekovi. Društvene mreže su bile izvor informacija, alat za marketing i “onlajn trgovina” za prodaju navodnog lijeka, dok je „izum“ dolazio od ljudi koji nemaju nikakve medicinske temelje. O tome kako je teško kontrolirati sadržaj na društvenim mrežama, tako da sama javnost mora biti ta koja će istražiti i filtrirati točne informacije piše Lupiga.