Како је Slavoj postao Žižek - Monitor.hr
Prekjučer (08:00)

Zločesti dečko filozofije

Како је Slavoj postao Žižek

Iako je Žižek stekao ime tumačeći Marksa, Hegela i Žaka Lakana (i tumačeći svet kroz njih), čini se da se on sam svesno odrekao pozicije autoritativnog mislioca. Njegova ekscentričnost je oličenje njegovih stavova, upravo onako kako sam filozof ističe: istina nečijeg uverenja je u njegovom delovanju, a ne u nekom mutnom, samozavaravajućem unutrašnjem životu. Možda su njegovi tikovi psihološka manifestacija sindroma varalice koji bez zadrške prihvata.

Bar-Elova nova knjiga, Kako je Slavoj postao Žižek: Digitalno stvaranje javnog intelektualca, takođe sadrži neka od svojstava koja pripisuje Žižeku. Kako joj naslov nagoveštava, Bar-El se primarno ne bavi Žižekovom teorijom ili politikom, nego sociološkim i istorijskim procesom u kom je postao planetarni fenomen. Suština je u formi.

Žižekov uspon na svetskoj sceni koincidirao je sa navalom digitalne revolucije 1990-ih, decenije kojoj je savršeno odgovarao njegov izraz kakvom nije bilo premca, kao i svojstvo “kopi-pejsta” (“samoplagiranja”, za njegove kritičare). Njegovo “hegelakanstvo”, kako Bar-El naziva sintezu Hegela i Lakana, pokazalo se izuzetno pogodno za šifrovanje ključnih ideja u lako prenosivim paketima, bez obzira na to da li njihov konzument ima čime da ih valjano dešifruje. Ako je iko pravio mimove, bio je to Žižek. Pulse


Slične vijesti

Prekjučer (22:00)

Ako nam nešto treba, to su filmovi o Palestini za djecu

Žižek: Assange je slobodan, a mi?

Godinama sam se borio zajedno sa Julianom Assangeom i za njega. Kad sam čuo da je konačno slobodan, moja prva pomisao je bila da se vraća u svijet koji izgleda – i jest – mnogo gori od onog koji je ostavio iza sebe. Pandemije, ratovi i rasprostranjeni ekološki slom primoravaju nas da postavimo veliko pitanje: U kom točno smislu smo mi, koji udišemo sviježi zrak van zatvora, još uvijek slobodni?

Čak su i naša djela fikcije sve gora. Novi dječji film Inside Out 2 prati 13-godišnju Riley na početku puberteta. Njene personificirane emocije – Radost, Tuga, Strah, Bijes, Gađenje – napravile su novi odjeljak u njenom umu pod nazivom „Osjećaj sebe“. Tada dolaze četiri nove emocije – Strepnja, Zavist, Stid, Smaranje – i dolazi do sukoba. Radost misli da bi Riley trebalo samo da gleda kako da se lijepo provede u kampu, dok Strepnja želi da Riley dobije mjesto u timu i upozna nove prijatelje. Konačno, prva i druga generacija emocija nauče raditi zajedno kako bi zaštitile stalno promjenjiv Osjećaj sebe, ostavljajući gledatelje s potpuno lažnom predstavom o ljudskoj duši.

U stvarnom svijetu, ove unutrašnje psihičke tenzije često eskaliraju do ludila. Mnogo bolji film bi prikazao emocije palestinskog dječaka u ruševinama Gaze, a ne djevojke iz bogatog predgrađa Los Angelesa. Slavoj Žižek za Peščanik.

23.06. (20:00)

Nije to Domovinski pokret pa da ih HDZ potamani

Žižek: Bauk neofašizma kruži Europom

Izbori za Europski parlament donijeli su iznenađenje – desilo se baš ono što su svi očekivali. Da parafraziram klasičnu scenu iz braće Marks: Europa možda govori i ponaša se kao da se kreće udesno, ali ne dajte da vas to zavara; Europa stvarno ide radikalno udesno. Zašto trebamo inzistirati na takvom tumačenju? Zato što se većina mainstream medija trudi to potisnuti. Uporno ponavljaju: „Jeste, Marine Le Pen, Giorgia Meloni i Alternativa za Njemačku (AfD) povremeno koketiraju sa fašističkim idejama, ali nema razloga za paniku jer još uvijek poštuju demokratska pravila i institucije kada su na vlasti.“ Trebalo bi nas sve uznemiriti ova normalizacija radikalne desnice, jer ukazuje na spremnost tradicionalnih konzervativnih stranaka da se priklone novom pokretu. Aksiom europske demokracije poslije Drugog svjetskog rata, nema suradnje sa fašistima, tiho je napušten. Slavoj Žižek za Peščanik

17.05. (19:00)

U jeku klimatske krize i ratova

Žižek: Protesti očaja

Ovo su luda vremena. Čini se da biblijski poremećaji u prirodi, kao što su obilne kiše u Dubaiju ili masovni pomor ribe u pregrejanom rezervoaru u Vijetnamu, odražavaju našu pregrejanu politiku i društveno okruženje. U takvim trenucima je od ključnog značaja zadržati hladnu glavu i analizirati sve te čudne fenomene što je moguće pomnije, objektivnije i nepristrasnije. Malo je fenomena danas čudnijih od protesta protiv izraelskog bombardovanja i invazije na Gazu u odgovor na Hamasov teroristički napad prošlog oktobra.

Kako talijanski filozof Berardi kaže: „Očaj je psihološka i kulturološka odlika koja objašnjava rasprostranjenu identifikaciju mladih sa Palestincima. Mislim da većina studenata danas svesno ili nesvesno očekuje nepovratno pogoršanje uslova života, nepovratne klimatske promene, dugotrajan period rata i preteću opasnost od nuklearne eskalacije sukoba koji su u toku na mnogim tačkama geopolitičke mape.“ Teško je bolje objasniti aktuelnu situaciju. Opsceno represivna reakcija vlasti na proteste podupire Berardijevu hipotezu. Surovi obračuni nisu motivisani nikakvim strahom da će protesti pokrenuti novi politički pokret; naprotiv, to su izrazi panike – uzaludnog odbijanja da se suočimo s očajem koji prožima naša društva. Slavoj Žižek za Peščanik.

01.05. (18:00)

Blisko o istoku

Žižek: Canceliranje Palestine

Ruši se kuća od karata. Ranije se Izrael makar pretvarao da poštuje dva pravila: kritika izraelske politike je dozvoljena, a antisemitizam nije; i bombardiranje Gaze je usmjereno na Hamas, koji i sam terorizira obične Palestince, a ne na cjelokupno stanovništvo Gaze. U posljednje vreme, međutim, ove razlike su se urušile. Netanyahu u intervjuima otvoreno izjavljuje da je u slučajevima kada direktan antisemitizam nije dozvoljen, njegovo mjesto zauzela kritika Izraela. Također, mnogi visoki izraelski dužnosnici sve otvorenije izjednačavaju Gazu sa Hamasom. S obzirom na to, argument koji se često ponavlja da Izrael ne može zaista eliminirati Hamas, promašuje poantu. Za Izrael, pravi cilj rata jeste apsorpcija Gaze i Zapadne obale: Veliki Izrael, od rijeke do mora. Do tada, Izrael treba biti u stanju da tvrdi da Hamas i dalje predstavlja prijetnju, kako bi opravdao nastavak vojne intervencije. Slavoj Žižek za Peščanik.

15.04. (00:00)

O čemu zapravo govore filmovi i pjesme

Žižek: Bog je glup, ravnodušan i zao

Treba zagovarati materijalističke procedure imanentnog samopodrivanja verskog zdanja – tvrdnja da je bog zao ili glup ne samo da mnogo više uznemiruje od tvrdnje Pitera Singera da su obični ljudi zli, već i od tvrdnje da boga nema, budući da iznutra uništava sam pojam božanstva. Da bi ovaj postupak bio jasan, uzmimo primer iz drugog domena. Pesma The Night They Drove Old Dixie Down (najbolja je verzija Džoan Baez) predstavlja narativ u prvom licu o ekonomskim i socijalnim nevoljama koje je protagonista, siromašni beli južnjak, doživeo tokom poslednje godine Američkog građanskog rata; ne veliča ropstvo, Konfederaciju ili Roberta E. Lija, već donosi priču o siromašnom južnjaku, koji ne drži robove, koji pokušava da shvati gubitak svog brata i sredstava za život. Kao nastojanje da prikaže iskustvo siromašnog belog čoveka, naklonjenog južnjačkom cilju, ali duboko potrešenog užasima patnje koju podnosi za interese bogatih robovlasnika – ova priča je mnogo delotvornija u razgradnji tog cilja od direktne abolicionističke kritike, na potpuno isti način kao što je prihvatanje religije, da bi se zatim demonstriralo kako je njen bog zao/glup, mnogo delotvornije od direktne ateističke kritike. Slavoj Žižek za Peščanik

06.04. (22:00)

'Zato su nam potrebni pjesnici – oni pokreću svrgavanje, čak i titana'

Žižek: Nema barbarstva bez poezije

Kad temeljni dogovor koji drži društvo na okupu počne da se urušava, što se izgleda dešava širom sveta, umnožavaju se glasine i teorije zavere. Čak i kad je glasina očigledno besmislena, ili naročito tada, u stanju je da pokrene duboko ukorenjene strahove i predrasude. Savršen primer, koji sam već pominjao, odigrao se krajem avgusta 2023, kada je sveštenik poznat kao „otac Antonije“ obredno isprskao osvećenom vodom osam metara visoku statuu Staljina u ruskoj oblasti Pskov. Mada je crkva stradala tokom Staljinove vladavine, objasnio je sveštenik, zahvaljujući tome imamo puno „novih ruskih mučenika i ispovednika kojima se sada molimo i koji nam pomažu u obnovi naše Otadžbine“. Ova logika je samo na korak od ideje da Jevreji treba da zahvale Hitleru što je stvorio uslove koji su omogućili osnivanje izraelske države. Ako to zvuči hiperbolično, ili kao loš vic, imajte u vidu da pojedini cionistički ekstremisti bliski izraelskoj vladi otvoreno zastupaju upravo takav stav. Slavoj Žižek za Peščanik

22.03. (17:00)

Nemiri u Karipskom moru

Žižek: Ponosni momci s Haitija

Kako stvari stoje na Haitiju, nasilne bande bi mogle ne samo da dobiju formalnu ulogu u vladi – mogle bi postati vlada. Kako su bande zauzele kritičnu infrastrukturu, a premijer Ariel Henry dao ostavku, Haiti pokazuje sve poznate odlike propale države. Narodu preostaje tragičan izbor: nastavak vladavine korumpirane „demokratske“ elite ili direktna vladavina bandi koje se predstavljaju kao „progresivne“. Priča o Haitiju je dugotrajna tragedija. Više od 200 godina Haiti je kažnjavan zbog uspješne pobune robova (pokrenute 1791.) iz koje je rođen kao prva crnačka republika na svijetu. Budući da je bio primoran platiti reparacije Francuskoj, svom bivšem kolonijalnom gospodaru, njegova jedina šansa za prosperitet ukazala se kada su Jean-Bertrand Aristide i partija Lavalas preuzeli vlast prije nekoliko decenija. Trn u oku Americi, Aristide je zbačen u državnom udaru 2004.

Međutim, Haiti je ekstremni slučaj jednog šireg fenomena. Nasilne bande drže pod kontrolom dijelove gradova u Ekvadoru i Meksiku; banda pristalica odlazećeg američkog predsjednika Donalda Trumpa upala je u Kapitol u Vašingtonu 6. januara 2021. Trump sada obećava da će jedna od njegovih prvih zvaničnih odluka, ako bude ponovo izabran, biti pomilovanje svih osuđenih za učešće u tom napadu. Slavoj Žižek za Peščanik.

24.02. (14:00)

Kastracija onih na vlasti

Žižek: Julian Assange nije budala

Jedan vic iz dobrih starih dana realno-postojećeg socijalizma, savršeno ilustrira uzaludnost budala: U Rusiji, u 15. veku, jedan seljanin i njegova žena hodaju prašnjavim seoskim putem. Mongolski ratnik na konju zaustavlja se pored njih i kaže seljaninu da će mu sada silovati ženu. Zatim dodaje: „Ali pošto na zemlji ima puno prašine, dok ti ja silujem ženu ti ćeš mi držati testise, da se ne uprljaju!“ Kada je Mongol obavio posao i odjahao dalje, seljanin počne se smijati i veselo poskakivati. Zapanjena supruga ga pita: „Kako možeš tu skakati od radosti kad sam upravo brutalno silovana u tvom prisustvu?“ Seljanin odgovara: „Ali ja sam ga prevario! Muda su mu puna prašine!“

Ova tužna šala govori o nevolji tadašnjih disidenata: mislili su da zadaju ozbiljne udarce partijskoj nomenklaturi, a u stvari su joj samo malo prašili testise, dok je nomenklatura nastavila da siluje narod. Nije li današnja kritička ljevica u sličnoj poziciji? „Filozofi su do sada samo različito tumačili ovaj svijet. Stvar je u tome da ga se promijeni“. Naša verzija treba glasiti: „Kritički ljevičari su do sada samo prljali prašinom jaja onih na vlasti; poanta je da ih odsječemo.“ Assange je upravo to uradio. Slavoj Žižek za Peščanik.

11.02. (23:00)

Prijedlog za moguću pobjedu u ratu

Žižek: Lenjinova lekcija za Izrael i Ukrajinu

Nijedan revolucionarni proces, verovao je Lenjin, nije postepen, već se ponavlja, to je kretanje ponavljanjem početka opet i opet. Može li se bolje opisati naš položaj danas? Posle „opskurne katastrofe“ 1989. koja je definitivno stavila tačku na epohu započetu Oktobarskom revolucijom 1917, više se ne može tvrditi nikakav kontinuitet s onim što je „levica“ značila u poslednja dva veka. Danas, kada je globalni kapitalizam postao jedina prava revolucionarna snaga, novi pristup je važniji nego ikad. Ono što je ostalo od levice opsednuto je zaštitom starih dostignuća države blagostanja, projekta koji u velikoj meri ignoriše koliko je kapitalizam promenio strukturu naših društava u poslednjih nekoliko decenija.

Grubo rečeno, prošla je herojska faza narodnog otpora protiv osvajača i borbe prsa u prsa na prvim linijama fronta. Ukrajina mora da promeni fokus usvajanjem novih tehnologija koje odgovaraju potrebama produženog rata, čime će biti korak ispred rastuće nespremnosti zapadnih zemalja da beskrajno šalju pomoć. Ukrajina će takođe morati da dovede u red svoje dvorište, odlučnijim delovanjem protiv korupcije i oligarha i jasnim artikulisanjem šta je to za šta se bori. Slavoj Žižek za Peščanik.

09.02. (12:00)

Uključi čip i isključi mozak

Žižek: Kako mi je Musk upropastio seks

Kako je Musk rekao 2017, nedugo pošto je osnovao Neuralink: „Ako hoću da vam objasnim neki koncept, vi biste u suštini učestvovali u dobrovoljnoj telepatiji. Ne biste morali verbalizirati, osim ako ne želite dodati malo šarma u razmjenu ili tako nešto, ali razgovor bi bio konceptualna interakcija na nivou koji je trenutno teško zamisliti.“ Proširite ovu ideju na domenu seksa, na primjer: možete sačuvati sjajno seksualno iskustvo na oblaku da biste kasnije ponovo uživali – ili, ako niste suviše stidljivi, možete ga poslati prijatelju da ga doživi.

Musk pretpostavlja da su naše misli prisutne u našem umu neovisno od njihovog izražavanja u jeziku, pa ako povežem svoj mozak direktno s mozgom drugog, drugi će direktno doživjeti moje misli u svom njihovom bogatstvu i nijansama, neiskrivljene jezičkom nespretnošću.

Ono što BCI obećava, međutim, nije samo ukidanje jezika već i ukidanje ljudske seksualnosti. Ono što čini ljudsku seksualnost je nepotrebna komplikacija koja sprečava direktan pristup cilju: ovdje se neuspjeh (mjeren standardima prostog instinktivnog parenja) kultivira kao izvor novih seksualnih zadovoljstava. Možemo li zamisliti nešto gluplje (sa stanovišta uspješne reprodukcije), na primjer, od tradicije viteške ljubavi u kojoj se seks beskrajno odlaže? Pa kako bi viteška ljubav mogla postati model visoke erotike? Slavoj Žižek za Peščanik.