|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
ESPERS: 'II'
(Drag City; 2006.) 
Kao fantastičan primjer spajanja tradicije s modernim utjecajima i jakom osobnom vizijom, Espers su unikatan bend. U središtu njihovog zvuka, iako su Amerikanci, nalazi se britanska škola folk rocka u kojoj se dosta crpi iz srednjovjekovnog naslijeđa. Iako se najviše ističe prekrasan i lomljiv vokal Meg Baird, koji podsjeća na kultni britanski bend Pentangle, zahvaljujući suptilnim aranžerskim rješenjima ovaj bend izlazi iz okvira u kojima bi ih mogli nazvati apologetima psihodeličnog britanskog folka s kraja šezdesetih. Sama ozbiljnost kojom prilaze ovim prelijepim pjesmama takvu bi tvrdnju lako demantirala, a slojevita, gusta zvučna slika u kojoj se ispod delikatnog akustičnog ruha kriju nanosi instrumenata što prizivaju usporedbe s nekim shoegaze ili noise bendom, to i potvrđuje. Među ovih sedam dugih i cizelirano izvedenih kompozicija teško je izdvojiti favorita kao što je i teško riječima dočarati pastoralnu, no ipak u jednoj mjeri uznemirujuću atmosferu koju ova glazba stvara. Suze mi navru na oči kad pomislim do ova beskrajno lijepa i transcendentalna glazba nikad neće izaći iz krugova opskurnosti i pažnje žanrovskih znalaca. Svijet u kojem bi Espers bili zvijezde možda ne bi bio bolje, ali bi bio zasigurno ljepše mjesto.
Ponekad i tuga može biti prekrasna.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
